Priznajem, rijetko kad o pročitanoj knjizi pišem s vremenskom odgodom. Bilješke nastale prilikom čitanja postaju nečitke, razlozi zbog kojih sam podcrtao pojedine rečenice dvojbeni, a analitički pristup za koji sam opredijeljen, zbog gubitka svježine sjećanja na pročitano, doveden pod znak pitanja. Rijetko kad, kao u slučaju knjige eseja Marka Gregorića (1975.), prevodioca, filozofa, teologa i nadasve entuzijastičnog čitaoca, našao sam se u situaciji da nakon pročitanog uzmem predah prije nego što na temelju bilježaka konkretiziram kritički komentar.
Gregorićeva knjiga eseja o životu i stvaralaštvu engleskog pisca i filozofa Johna Cowpera Powysa (1872. - 1963.) dovela me je upravo u takvu situaciju. Razlog je, da ne bude zabune, očaranost tekstom koji, nerijetko obilježen interakcijom književnopovijesnog i lirskog aspekta, podsjeća na obično zanemarene estetičke kapacitete esejističkog pisma. Drugim riječima, ne mogu biti siguran može li analitički komentar knjige uputiti na njeno magijsko svojstvo kojega se, čak i tjednima poslije, ne mogu posve otarasiti, unatoč tome što o Powysovoj literaturi znam vrlo malo.
Kroz trinaest (ili četrnaest) eseja autor, nerijetko (neopravdano) ističući vlastita ograničenja u polju književne teorije, nastoji obuhvatiti cjelokupni Powysov djelatni dijapazon: od Powysove impresionističke kritike ili književne prakse potvrđenog baštinika romantizma (ujedno i preteče magijskog realizma), preko Powysove "protoekologije", odnosa prema Rabelaisu ili Bibliji, do njegova interesa za neopaganizam, pozicije pobornika ženske emancipacije, pionirske uloge u nastajanju self-help literature kao zasebnog žanra, odnosa prema religiji ili uloge krajolika u semantici njegovih romana. Gregorić pritom ne propušta dosljedno upućivati na historijski i biografski kontekst koji pomažu razumjeti kako Powysovu interesnu širinu, tako i stvaralačke postupke poradi kojih je još za života tretiran kao potpisnik zastarjele literature.
Gregorić, poklonik Powysova pisma, svjestan je zanemarivog recepcijskog odnosa prema opusu autora o kojemu piše strasno, no u mjeri koja nije fanovski infantilna. Katkad izrazito duge, impresionističke rečenice obogaćene kako brojnim stilskim figurama, tako i referencama (češće kanonsko-književnim no popkulturnim) čitaoca ne dovode u situaciju u koju ga dovesti može impresionistički manirizam na koji smo, kad su prikazi knjiga u mainstream medijima posrijedi, pomalo već navikli - Gregorićevo oduševljenje niti časa ne ostavlja utisak nagovaranja čitaoca na konzumaciju Powysovih tekstova. Oduševljenost na koju esejist pridržava pravo lišena je reklamne prirode kakvu je pažljivo čitalačko oko, u brojnim slučajevima panegirika kojih je sve više, kadro registrirati.
Gregorić, dakle, razmatrajući različite aspekte Powysova stvaralaštva u njemu pronalazi začetak "žanra" literature iz oblasti samopomoći ("Tajna samorazvoja - začetak jednog žanra?"), revitalizaciju medievalizma u beletristici ("Powys i srednji vijek"), dodirne točke s poetikama romantizma koji definira kao "njemačku aferu" obilježenu dekonstrukcijom dogme o romantizmu kao opreci klasicizmu i realizmu ("Powys i paradoksi romantizma"), promatra odnos vremena i prostora u njegovu romanesknom stvaralaštvu ("Powys u sjeni vremena"), zatim razmatra Powysov odnos prema pisanju pisama uspoređujući ga s Kafkom ("Powys kao epistolograf") ili upućuje na utjecaj engleskog romantičarskog barda Williama Wordswortha (1770. - 1850.), jedne od ključnih figura pjesništva europskih romantizama.
Žestoki borac protiv vivisekcije
U eseju koji tematizira Powysovu završnu stvaralačku fazu, Gregorić se koncentrira na kratke priče koje žanrovski možemo klasificirati kao fantasy ("Powysove kasne fantazije"): priča naslovljena "Topsy-Turvy" tako je temeljena na postupku antropomorfizacije komada kućnog namještaja kojemu nije strano razmatrati gnoseološka pitanja ili voditi ljubav što je, priznat ćete, makar satirički intrigantno. Tek usput, što se može detektirati i u razmatranim pričama, Powys ostaje upamćen i kao jedan od prvih žestokih boraca protiv postupka vivisekcije - anatomske sekcije ili izvođenja kirurškog zahvata na živom biću, obično u svrhu naučnog pokusa, a katkad i s ciljem sadističkog iživljavanja nad podčinjenim bićem, nerijetko i ljudima (prisjetimo se samo patopsiholoških eksperimenata tajne japanske Jedinice 731 tijekom 2. svjetskog rata). U eseju "Powysova religija" Gregorić iznosi i teze o rastu mržnje prema religiji ističući, što doživljavam kao plodno tlo za raspravu, tezu da je pitanje religije od ključne važnosti za svakog umjetnika. Uzgred budi rečeno, Powys o seksu, religiji i prirodi govori kao o "trima misterijima", a Gregorić pojašnjava da pisac religiju poima u "starom ciceronovskom smislu", nipošto u novom, sociološkom.
Ne treba isključiti niti u literaturi razmatrane Powysove poveznice s okultizmom, ali i kroz ukupno osam romana izgrađenu autorsku mitologiju o kojoj piše kanadska spisateljica Morine Krissdottir u knjizi "John Cowper Powys and the Magical Quest", izvorno objavljenoj 1980. Autor "neoromantičarskih" romana poput "Wolf Solent", "A Glastonbury Romance" ili "Maiden Castle" medievalističku atmosferu gdjekad, osim koristeći se metonimijskim potencijalom krajolika, potiče i uvođenjem lika Myrddina, mitske figure srednjovjekovnih velških legendi koje su utjecale na arturijanske legende, čiju važnu figuru predstavlja čarobnjak Merlin.
Vrijeme u kojem žive likovi njegovih romana, međutim, nije historijsko - Gregorić tako skreće pozornost na "topokrome" i njihovu značenjsku važnost bez čijeg bi pažljivog razmatranja čitanje "zaboravljenog pisca" engleske književnosti ostalo nepotpuno ("Weymouth Sands, topokronija obale"). Autora kojega ponajviše pamte po "Autobiografiji" (1934.), Gregorić, dakle, revalorizira bez vidljivog poziva čitaocima da mu se pridruže. U ovom slučaju, u znaku Saturna koji astrologija povezuje s vremenom (stoga ga Gregorić u potonjem eseju logično, ali i lirski nadahnuto spominje), zaključak bi ovoga prikaza glasio: imamo posla s nekonvencionalnim, ali ozbiljnim esejistom sposobnim konsolidirane unutarnje monologe učiniti prvorazrednom čitalačkom avanturom.
