Ne mogu biti siguran može li analitički komentar knjige uputiti na njeno magijsko svojstvo kojega se, čak i tjednima poslije, ne mogu posve otarasiti, unatoč tome što o Powysovoj literaturi znam vrlo malo
Priznajem, rijetko kad o pročitanoj knjizi pišem s vremenskom odgodom. Bilješke nastale prilikom čitanja postaju nečitke, razlozi zbog kojih sam podcrtao pojedine rečenice dvojbeni, a analitički pristup za koji sam opredijeljen, zbog gubitka svježine sjećanja na pročitano, doveden pod znak pitanja. Rijetko kad, kao u slučaju knjige eseja Marka Gregorića (1975.), prevodioca, filozofa, teologa i nadasve entuzijastičnog čitaoca, našao sam se u situaciji da nakon pročitanog uzmem predah prije nego što na temelju bilježaka konkretiziram kritički komentar.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
