Kultura
1274 prikaza

Nekoć je 8 od 10 smrti bilo od bolesti protiv kojih se sad cijepimo

Nastavak sa stranice: 1

Znanost je, kako se čini, prije nekoliko desetljeća imala veći ugled u društvu. Mediji su s puno više pažnje "filtrirali" znanost od pseudoznanosti i bilo je potpuno nezamislivo da se u javnom prostoru vodi rasprava o tome je li Zemlja okrugla. Autoritet znanosti i znanstvenika u javnosti rijetko je kada bio niži nego što je danas. Dijelite li i vi taj dojam?

Naravno. Internet je omogućio baš svima izražavanje svojih razmišljanja i traženje sljedbenika za svoje ideje, bez obzira koliko opasne za stabilnost društva ili javno zdravlje one bile. Radi toga sad mogu proliferirati ideje i onih ljudi koji nisu uvijek u stanju kritički i sveobuhvatno razmišljati o problemima modernog doba. No to je cijena demokratičnosti interneta koju trenutačno plaćamo, jer internet je donio i jako puno dobrih i korisnih promjena, a upravo je sloboda izražavanja jedna od najpozitivnijih. Kako sam već objasnio u odgovoru na vaše prvo pitanje, stvari su izrazito multidimenzionalne, svaki će napredak imati i pozitivne i negativne učinke, a rezultanta svih učinaka presudit će i možda dovesti i do promjena, modifikacija ili čak povlačenja inovacija kao neuspjelih. Smanjenje autoriteta i utišavanje glasa znanstvenika i stručnjaka očito je jedna od posljedica s kojom ja osobno ne mogu biti pretjerano sretan, no svjestan sam da se radi o donekle nepredviđenoj nuspojavi napretka, te se s njom sad trebamo ozbiljnije pozabaviti kako bismo smanjili neželjene učinke.

Naslovi intervjua koje ste davali tijekom posljednjih godina – a takav će vjerojatno biti i naslov ovog intervjua - neminovno upadaju u oči: "Dalmatinci otkrili genetsku sklonost pušenju i debljanju", "Znanost je kao sport: treba prepoznati talente i u njih uložiti sve", "Uskoro ćemo živjeti 120 godina". Čini se da i ti naslovi odražavaju opću nezainteresiranost hrvatske javnosti za znanstvene teme, pa je zanimanje potrebno poticati bombastičnim naslovima. Puno putujete po svijetu i imate uvid u stanje u raznim zemljama – jesu li Hrvati posebno imuni na ozbiljnu znanost? Ili je to širi trend?

Igor Rudan | Author: Žarko Bašić/ PIXSELL Žarko Bašić/ PIXSELL

Da, često znam naglasiti kako su naslovi i podnaslovi mojih intervjua izvan moje kontrole, te su u domeni urednika. Urednici, pak, ovise o nakladama, pa su ponekad prisiljeni smišljati naslove koji će privući veći broj čitatelja. Volio bih da naslovi mojih tekstova budu što odmjereniji, te bolje i opreznije odražavaju sve rečeno. Međutim, svjestan sam da se i u ovom slučaju radi o nekoj vrsti cijene na koju treba pristati ako se ostatkom teksta želi doprijeti do čitatelja. Mnogim je ljudima zabava danas znatno važnija od stjecanja novih znanja, pa se popularizatori znanosti i tzv. javni intelektualci moraju takmičiti za interes ljudi u konkurenciji današnje ponude zabave, što nije nimalo lako. Izmišljene, lažne vijesti zanimljivije su od profesionalno napisanih. I pseudoznanost, koja vrvi izmišljotinama i netočnim interpretacijama, zabavnija je od mukotrpne i rigorozne znanosti. Lažne vijesti i pseudoznanstvene teorije pobijedit će u borbi za čitatelja, osim ako se ne počne strože provjeravati vjerodostojnost svega objavljenog. No u odgovoru na prethodno pitanje spomenuo sam kako bi malo tko želio ograničavanje slobode mišljenja i izražavanja na internetu. Stoga će masovna popularizacija napretka znanosti ostati teškom društvenom zadaćom sve dok većina svjetskog stanovništva ne bude dostatno obrazovana i osposobljena za kritičko razmišljanje. No takva je vrsta obrazovanja i osposobljavanja ljudi malo kojoj vladi u interesu jer takvim je stanovništvom onda znatno teže vladati i nametati im odluke.

Svijet se po brojnim statističkim pokazateljima u posljednjih dvadesetak godina promijenio nabolje. Istodobno u javnosti i medijima postoji dojam da naš planet nikad nije bio u većoj krizi. Koja je prava slika današnjeg svijeta?

Već dvadesetak godina neprekidno letim svijetom, njegovim vrlo razvijenim dijelovima, ali i onim najmanje razvijenim. Tako sam stekao određen dojam o stvarnoj slici, neovisan o onome što nameću brojne reportaže i mediji. Sigurno je kako je tijekom proteklih 20 godina u gotovo svim dijelovima svijeta zabilježen snažan ekonomski razvoj, koji je kao posljedicu imao povećanu količinu novca na raspolaganju svim državama i njihovim stanovnicima. Zahvaljujući tome, postignuto je nekoliko neupitnih rezultata. Najveći napredak dogodio se u iskorjenjivanju krajnjeg siromaštva, u obrazovanju, smanjenju smrtnosti djece i rodilja te produljenju ljudskog vijeka. Gotovo svaki drugi stanovnik Zemlje smatrao se prije 30 godina krajnje siromašnim, a danas tek svaki osmi. Tijekom protekla dva desetljeća udio ljudi koji gladuju u svijetu smanjen je s gotovo četvrtine svjetskog stanovništva na svaku osmu osobu danas. Samo dvije trećine djece svijeta završavalo bi krajem prošlog stoljeća osnovnu školu, a danas ih to čini već više od 90%, pri čemu su djevojčice izjednačene s dječacima. Smrtnost djece u svijetu prepolovljena je, kao i smrtnost rodilja, dok je životni vijek u protekla dva desetljeća značajno produljen, ponegdje i za više od 10 godina. Milijarde ljudi preselile su se u tom razdoblju sa sela u gradove, ali pritom je udio onih koji žive u sirotinjskim gradskim četvrtima, tzv. slumovima, značajno smanjen zahvaljujući masovnoj stanogradnji. Čak 95% ljudi na svijetu danas ima pristup mobilnom telefonu, a 50% internetu, dok su ti udjeli početkom 21. stoljeća bili zanemarivi. Sve su to čvrsti i značajni pokazatelji uspjeha, razvoja i općeg napretka čovječanstva. Međutim, razvoj sa sobom donosi i mnoga nova značajna pitanja: primjerice, kako se nositi sa zagađenjima koja stvaramo te sanirati i reciklirati sav naš otpad? Treba li nekako kontrolirati rast svjetskog stanovništva i koji je broj ljudi optimalan? Mogu li genetske manipulacije mikroorganizama izazvati nove opasne pandemije? Je li etički zadirati u genetski kod ljudi, ali i drugih vrsta na Zemlji, kako bismo još dulje živjeli? Kako izbjeći nuklearne sukobe? Prijeti li nam opasnost od razvoja umjetne inteligencije? Rješenjem starih problema stalno otvaramo i neke nove, no neupitno je kako je svijet danas u većini mjerljivih pokazatelja bolje i sigurnije mjesto no što je bio prije dva desetljeća.

Objavili ste više od 450 znanstvenih radova, jedan ste od najcitiranijih svjetskih znanstvenika, a ugledni mediji i institucije svrstali su vas među "vodeće znanstvene umove svijeta". Što intimno smatrate svojim najvećim znanstvenim uspjehom?

Igor Rudan | Author: Žarko Bašić/ PIXSELL Žarko Bašić/ PIXSELL

U mojem je slučaju to prilično teško pitanje jer tijekom svoje karijere bavio sam se vrlo intenzivno s barem sedam različitih područja znanosti, a u svakom sam doista uživao i ostvario određen rezultat. Taj sam svoj neobičan put temeljito opisao i obrazložio u knjizi "Točna boja neba". Drugi znanstvenici danas vjerojatno najviše priznaju moj doprinos prepoznavanju upale pluća i proljeva kao vodećih uzroka smrti djece u svijetu, a zatim i razvoj metoda poput CHNRI i EQUIST, kojima sam omogućio racionalno određivanje investicijskih prioriteta, kako bi se ta smrtnost što brže i efikasnije smanjila. No osobno sam najviše ponosan na projekt "10.001 Dalmatinac", namijenjen povezivanju ljudskih gena s raznim biomedicinskim svojstvima i ljudskim bolestima.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 2/3
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.