Ruski pisci i spisateljice o ratu u Ukrajini

U Sofiji je prošle godine, 25. veljače 2023., održana jedna u nizu debata o budućem razvoju i sudbini Europe. Dok je većina rasprava bila posvećena migrantskim pitanjima, završne riječi iznio je bugarski pisac Georgi Gospodinov, posvetivši ih ratu u Ukrajini. U govoru naslovljenom “Kronostalgija, bitka za europsku prošlost”, Gospodinov navodi da je Europa kontinent s najviše zaliha prošlosti i s najdulje razgrađivanim sjećanjem. Sjećanje i kultura su, prema Gospodinovim riječima, dio imunosnog (drugim riječima: obrambenog) sustava Europe. Tko je imao dovoljno volje i slobodnoga vremena, mogao je poslušati dvosatni razgovor Tuckera Carlsona s Vladimirom Putinom i primijetiti da je Putin odgovor na prvo pitanje, u kojem ga ovaj traži da objasni razloge napada na Ukrajinu, započeo opaskom da će ponuditi minutu kratak pregled povijesti Rusije i Ukrajine. Minuta se, međutim, pretvorila u predavanje dulje od pola sata, tijekom kojega je Putin objašnjenje invazije na Ukrajinu tražio u prošlosti stare Rusije, u događajima koji sežu do 9. stoljeća. To je samo jedan od najrecentnijih primjera koji pokazuju da je u suvremenoj Rusiji povijest objekt intenzivnog prekrajanja i agresivne političke manipulacije. Konačno, još 2014. u Rusiji je uveden “memorijalni zakon” koji je predviđao - kako je isticao i tadašnji ministar kulture Vladimir Medinskij - da su “korisni mitovi” važniji od povijesnih činjenica te da slavna prošlost, kojom se oživljuje ideja sakralne i svemoćne države, na velika vrata ulazi u politički i društveni diskurz suvremene Rusije. Georgi Gospodinov u ranije spomenutom govoru taj je fenomen točno prepoznao, ističući da je ovo u čemu danas živimo bitka za prošlost ili, točnije, za preraspodjelu prošlosti. Prošlost je u suvremenim okolnostima i alibi i resurs, i danas, što ilustrira Putinova lekcija o ruskoj prošlosti, nedostatak perspektive budućnosti populisti i nacionalisti obilato iskorištavaju kako bi, namjesto nesigurne budućnosti, narodu obećali - prošlost. Obećanje prošlosti Putina je dovelo do nulte trijumfalne točke odbrojavanja novije ruske povijesti koja potvrđuje mesijansko poslanstvo tog naroda što bi ga trebala stalno iznova potvrđivati pobjeda Crvene armije nad nacizmom 1945.