Lako za to što su žene voljele Morrisona, ne bi bio ni prvi ni posljednji. Problem je bio u tome što su promotori i menadžeri od njega smišljeno napravili seksualni simbol generacije, što je on znao reći i javno da mu jako smeta. "Nitko nije seksepilniji od drugoga, svi imaju istu opremu. Novinari stvaraju to ludilo, izmišljaju stvari, a ljudi im počinju vjerovati. Da li uživam? Bilo je prilika kada mi je reputacija pomogla u nekim napetim situacijama ili kada sam upoznao neke prijatne djevojke koje me drugačije vjerojatno ne bi ni primijetile", pričao je jednom prilikom Morrison.
Što je više prolazilo vrijeme, sve skupa ga je sve gore mučilo. A da takvim stavom nije glumio, da je bio iskren, pokazuje i najvažnija osoba u njegovom životu, Pamela Courson, koju je upoznao kad je imala samo 19 i s njom, unatoč kraćim, ali žestokim i čestim svađama i prekidima, proveo sve do smrti 1971. Ona je bila sve samo ne seksualna bomba. Bila je "djevojka iz susjedstva", irskog izgleda u skladu s porijeklom – crvenokosa, zelenooka, relativno snažna fizički – ali i s karakterom u skladu s istim porijeklom.
Govorila mu je što ga ide, znala ga je izbaciti iz stana, a znao je i on njoj reći što je ide. Iako često u svađi, život s njom bio je stvaran, ne menadžerski falsificiran. "S njom je bio samo Jim, nikakav seks simbol, s njom je mogao normalno razgovarati i čitati poeziju", objasnio je Kontić. Samo, istodobno ga je gutao nevjerojatan uspjeh The Doorsa. Do pohoda na Europu, u prvom redu London, slava im je došla glave kao nekoć Beatlesima, koje je mlađarija odavno stala dolaziti u prvom redu vidjeti, koga briga za glazbu, kamoli ne za poeziju.
Manzareku se Morrison stao tužiti da će poludjeti, pretrpjeti slom živaca, jer se nikamo ne može sakriti, posvuda ga prate. A prijatelji iz benda su ga molili da izdrži još malo, sve po još tri mjeseca zbog već ugovorenih obaveza, ugovora s ogromnim novcima koje moraju poštovati. Jedni su u Jimu Morrisonu iz tog doba vidjeli još samo drogiranog pijanca koji više nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje, koji uništava koncerte rasprodane mjesecima unaprijed, tipa koji pijan i drogiran zaboravlja tekst, pjeva povremeno katastrofalno, završava na sudu zbog skandaloznog ponašanja u javnosti, užasno se debljao, djelovao je jezivo.
Drugima je bilo jasno da se taj čovjek raspao, i to zato što živi apsolutno kako ne želi. Čak je i u govorima američkog političkog establišmenta, osobno Richarda Nixona, postao primjer raspada društva. Jedan od ključnih trenutaka tog doba bilo je suđenje na kojem je bio optužen za pokazivanje penisa na koncertu, slučajno baš u Miamiju, koji je započeo promuklo vičući u mikrofon s bine oduševljenoj publici: "Adolf Hitler je živ i zdrav i živi u Miamiju!"
Kontić je objasnio da je Jim Morrison u tom trenutku mogao biti zadovoljan; uništio je onog "superstara". Imao je 27 godina, iza sebe sedam platinastih albuma, nekoliko napisanih scenarij, milijune dolara do kojih zapravo i nije držao... No, imao je nešto do čega mu jest bilo stalo. "Ideja mu je bila da se s Pamelom skloni u Pariz, ali ona, jedina osoba do koje je njemu bilo stalo, bila je ovisnica o heroinu. Morrisonu je to bilo zastrašujuće. Gubio je jedinu osobu koja mu je nešto značila", pričao je Kontić.
Kako bilo, u onom trenutku kada su Doorsi snimili "LA woman", kad su bili konačno slobodni od svih obaveza, Morrison je napokon bio slobodan. Osjetilo se to već i na samom albumu, najkompletnijem od svih, najpotpunijem remek djelu, ispunjenjem svega što je ta rock grupa doista bila. Objavio je svoju zbirku pjesama i on i ona otputovali su u Pariz. 3. srpnja 1971. pronađen je mrtav u kadi, navodno uslijed srčanog udara. Kontić ne vidi u njegovim tadašnjim pismima, postupcima, bilo čemu, kliničku sliku koja bi ukazivala na to da se Morrison ubio.
Njemu u to vrijeme jest bilo problem što je u Parizu, što oko njega ljudi nisu skloni govoriti njegov jezik, a njemu to jest bio jako važan kanal komunikacije, nije se imao kako izraziti. Istina jest i to da se s Pamelom stalno svađao, da je ona bila uglavnom drogirana, da je pisao jako mračne stihove. No, nekad je u pismima pisao i sasvim normalnim tonom; da mu pošalju toliko i toliko novca, raspitivao se kako mu je pas...
"Mislim da nisu u pravu da je Jim bio depresivan. Netko tko je u stanju izraziti tragičnost, taj se ne ubija. Ubija se onaj tko ne može više izraziti ništa", objasnio je Kontić. On smatra i to da je do njegove smrti došlo nesretnim slučajem, da su se, lako moguće, njih dvoje opet svađali, da mu je ona u piće ubacila narkotik kako bi ga smirila, a u kombinaciji s alkoholom i tko zna čime, Jim Morrison je umro. To bi objasnilo i njenu grižnju savjesti naredne tri godine sve dok nije umrla i ona, to bi objasnilo i zašto su se s organizacijom pogreba njihovi prijatelji tako žurili da nisu stigli niti nabaviti cvijeće.
Osim Pamele, na sprovodu je bila još filmska redateljica Agnes Varda i još troje. Na kraju bi Morrison, gledajući s ove vremenske udaljenosti, ipak mogao biti zadovoljan, smatra Kontić. Ne zato što je njegov grob na Pere Lachaise mjesto hodočašća, nego to što ga se ipak pamti po jedinstvenom umjetničkom opusu, poetskom i glazbenom, što ga se, što više prolazi vrijeme, pamti kao kompleksnog, izmučenog čovjeka, ali bogate duše, a priča o superstaru i seks simbolu sve više blijedi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bio i ostao legenda