U zbilji, međutim, 11. rujna 2001, u vrijeme kada sam uzeo daljinac i uključio televizor, nije bilo jutro. Bilo je kasno popodne. Skoro je već prošao dan, a jutro je u New Yorku
I dok sam tako, zakovane mašte, Zlatku Crnkoviću i bezimenom krdu golemih sivih štakora, koji su nakon objavljivanja “Rute Tannenbaum” iskakali iz mraka pa mi grizli petne tetive, odgovarao na način na koji nikad nisam učiteljici Aidi i razrednim drugaricama i drugovima iz drugoga dva, zapravo sam pun nekoga vječnog i nesmirenog očaja ponovo ispisivao ono svoje K, L, N, r, i izgovarao rajčica i vrhnje. I onda je u utorak, 11. rujna 1973. na radiju i televiziji objavljeno da su vojne postrojbe pod zapovjedništvom generala Pinocheta topovima i navođenim raketama zasule Palacio de la Moneda, predsjedničku palaču u Santiago de Chileu, i da je predsjednik Salvador Allende vjerojatno ubijen.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
