Policajac Aslak Finvik dobio je nalog da stekne povjerenje pripadnika naroda Sami i pomogne im da prijave zlodjela.
- Jako je važno bilo shvatiti sve kulturološke nijanse - od drugačijeg konstrukta obitelji, preko religije do nekih elemenata iz pred-kršćanskih vremena. Sami vjeruju u šamanizam i da šaman može imati moć nad nekime ako "pročita" njegovu bol. Dugo ih je bilo sram pričati o tome jer su smatrali da Norvežani nikako to ne razumiju - rekao je Finvik, a pokazalo se kako je dublje razumjevanje njihovih običaja i kulture zaista pomoglo u tome da se pokrene prvi proces.
Na sudu je završio muškarac koju je tvrdio kako ima moć da ukloni bolesti i otjera zle duhove, a onda bi te iste žene seksualno zlostavljao tijekom sesija. Kažnjen je s peti i pol godina u zatvoru.
Nina Iversen nije dočekala pravdu jer su do 2016. njezini zlostavljači bili mrtvi. Nakon objave članka u novini u jednom je tjednu lokalnom liječniku prišlo čak 40 ljudi tražeći pomoć, u dobi od 10 do 80 godina.
- Bila im je potrebna psihološka i zdravstvena pomoć. Zamislite kako se osjeća netko od 60 godina, nezaposlen, koji je preživio tu vrstu nasilja i zlostavljanja. Pa to je neka vrsta depresije koju je gotovo nemoguće prevladati - rekao je lokalni liječnik.
Mnogi se pitaju zašto su akteri u ovim pričama mahom pripadnici naroda Sami, no Lars Magne Andreassen, direktor društvenog centra u Dragu, tvrdi kako odgovor na to pitanje nije nužno pitanje identiteta i kulture.
- Trebamo biti samokritični, apsolutno. No znači li to da treba kriviti one kojime se to dogodilo? Znači li to da u #MeToo pokretu onda trebamo kriviti moćne žene koje su bile žrtve, rekao bih da naravno da ne. Imale su dobrih razloga za ne progovoriti - nečega su se bojale. A onda kad se krenulo pričati na vidjelo je izašlo šest desetljeća svinjarija - rekao je Lars Magne Andreassen.
Više od 1.000 ljudi - žrtava, svjedoka i počinitelja - intervjuirani su od strane policije, no od 151 dokumentiranih slučajeva u Tysfjordu samo će nekolicina biti procesuirana jer većina slučajeva ušla u zastaru. Dodatno je problem što će većina zlostavljača nastaviti živjeti u maloj i povezanoj zajednici poput Tysfjorda.
I Nina Iversen je razmišljala da se vrati. Automobilom je došla u Kjopsvik i počela tražiti kuću, a onda je blizu izlaza iz vrta škole vidjela kako se vrzmaju muškarci za koje se sa sigurnošću znala da su seksualni prijestupnici. Posao je policajca Finvika da nadgleda te muškarce - i žene - i u slučaju da nešto učine, da ih odmah uhiti.
Svaki građanin Tysfjorda, kaže Finvik, ili je sam bio žrtva, ili poznaje žrtvu ili počinitelja, a neki su i žrtve i počinitelji u zatvorenom krugu nasilja. Đakonica Kuoljok organizira sastanke na kojima se pokušavaju obračunati sa tugom i bijesom koji vlada zajednicom. Održavaju se u crkvi koja je građena po uzoru na tradicionalnu Sami građevinu - nalikuje na drveni iglu, s kožama životinja preko jednostavnih klupa.
No, odbacivanje prijestupnika nije opcija. Sami vjeruju u to da društvo mora biti inkluzivno, da su svi dio "kruga života" te moraju naučiti i prihvatiti život jedni s drugima. Tone Vangen 2017. se ispričala stanovnicima Tysfjorda.
- Posao je do 2016. godine bio loš i manjkav, i to je jako dugo utjecalo na mnoge živote - kaže Vangen. Vlada je pokrenula projekte koji promiču koheziju, ali programe zaštite i treninga maloljetnika da odmah prijave ukoliko se nešto dogodi. Zajednica ima sve više događaja na koje dolaze Norvežani ali i Sami, poput koncerta tradicionalne Sami glazbe na kojeg je došlo 700 ljudi, a gradonačelnik primjećuje i kako se građani (neovisno o etnicitetu) bolje ponašaju i više brinu jedni o drugima.
- Danas sam ponosna što sam među prvima koji su progovorili. Sve što smo učinili ima smisla - kaže Nina Iversen o prekidu šutnje koja je prije toga uzrokovala i dva samoubojstva.
