Ako želite da vaš građanski pokret brzo naraste, humor je bolja strategija od gnjeva. Savjet identičan ovome u raznim "vodičima za prosvjede" pojavljuje se već nekoliko desetljeća, na našim prostorima prvi je na nj sredinom 90-ih podsjetio još Feral Tribune, a sada stiže od Srđe Popovića.
"Ja sam bio jedan od osnivača 'Otpora!', inicijative iz baze koja je 2000. prodonijela rušenju Slobodana Miloševića. Danas, u dobu kad je demokracija u Europi ugrožena rastućim populizmom, moguće je da vrijedi ponoviti neke lekcije koje smo tada naučili. Naš pokret u Beogradu je započeo jednom šalom (prankom). Uzeli smo bačvu za naftu, na njoj naslikali Miloševićev lik i postavili je posred najveće beogradske trgovačke četvrti. Uz nju smo naslonili bejzbolsku palicu. Potom smo se neupadljivo sklonili sa strane.
Nije prošlo dugo i prodavači su stajali u redu kako bi palicom udarili po bačvi i time izrazili svoje osjećaje prema predsjedniku. Policija je došla, ali nije mogla učiniti ništa nego samo odvući Miloševićevu bačvu. Slike tog incidenta su se proširile. 'Otpor!' je postao ime koje se udomaćilo. Naravno da je rušenje ratnohuškačkog autokrata s vlasti drugačije od obrane demokracije kojoj se prijeti.
Kada se nastoji srušiti diktaturu, cilj je uništiti alat i institucije koji služe režimu i njegovim moćnicima, cilje je sasvim uzdrmati status quo. Obrana demokracije, pak, podrazumijeva pronalaženje načina za obraniti demokratske institucije i principe od onih koji ih nastoje potkopati unatoč tome što je riječ o izabranim službenicima. To znači stvaranje poluga kojima će se blokirati vladine ili političke snage koje nastoje razmontirati stupove demokracije poput neovisnog sudstva, parlamentarnog nadzora, prava manjina ili slobode medija.
Proveo sam 12 godina vodeći CANVAS, nevladinu organizaciju koja podupire prodemokratske aktiviste u Aziji, Latinskoj Americi, Bliskom istoku i dijelovima bivšeg SSSR-a. Nemali je paradoks da je Europa danas postala regija u kojoj moramo štititi demokraciju na nov, snažan način. Propadanje demokracije posebno je zabrinjavajuće u zemljama koje su relativno nove članice EU-a – Poljska, Mađarska pristupile su 2004. No, to širenje antiliberalizma veliki je problem i u mnogim 'tradicionalnim', etabliranim demokracijama.
Aktivisti mogu biti uspješni ako imaju viziju, jedinstvo i plan za akciju. Više od svega, moraju se držati principa nenasilja. Kad smo pokretali 'Otpor!' kao građanski pokret, stanje u mojoj zemlji bilo je očajno. Velika većina građana okrenula je leđa politici. A ipak, mala skupina studenata uspjela je izrasti u pokret od 70.000 ljudi koji je totalno porazio Miloševića. 'Otpor!' je uspio tamo gdje ostali nisu. Jedno objašnjenje je da je naša strategija iskoristila vakuum između političkih elita i nezadovoljne javnosti.
Danas u Europi vakuum između političkih elita i razoračanih glasača koriste populisti, ljudi koji nude gnjev, a ne nadu. Zato će populizam rasti samo tako daleko dok se građani ne pokrenu na akciju. Inicijative iz baze mogu biti i bez vodstva. One se mogu pojavljivati izvan tradicionalnih stranačkih struktura i mogu prelaziti preko linija razdvajanja. U Poljskoj, nakon što je Stranka zakona i pravde osvojila vlast 2015., građanski pokret Odbor za obranu demokracije prosvjedovao je protiv nje, a preko stranačkih linija.
U Rumunjskoj prošle godine mnoštvo od pola milijuna ljudi stalno je izlazilo na ulice protiv vladinih planova da zaštiti korumpirane državne službenike od pravosudnog progona. Pokret se proširio izvan urbanih, obrazovanih klasa i rastao je na široko rasprostranjenoj frustraciji korupcijom. Rumunjska sada ima u Europi naveći broj službenika koji su progonjeni zbog korupcije. Ljudi su htjeli da se pritisak nastavi. Suočena s prosvjedima, vlada je bila prisiljena povući planove o hitnim zakonskim izmjenama.
Važno je kombinirati prosvjede i simbolične geste građanskog nezadovoljstva. U Poljskoj su žene morale izići na ulice u obranu svojih prava. Stranka zakona i pravde htjela je uvesti tradicionalne vjerske vrijednosti u javni život. Opiranje tome je teško, ali je prijelomni trenutak bio prosvjed iz 2016. na kojem se okupilo 250.000 žena, što je vladu prisililo da odustane od skoro potpune zakonske zabrane pobačaja.
Nije bilo samo do toga što su organizirali prosvjede diljem 150 gradova i mjesta, nego su organizirali i jednodnevni generalni štrajk, što je prisililo poslovne i političke elite da stanu i obrate pažnju. U Mađarskoj, u kojoj se izbori održavaju u travnju, skupina nevladinih organizacija osnovala je pokret 'Zemlja za sve', koja zahtijeva amandman na izborni zakon koji prijeti demokraciji. Smijeh je moćno oružje.
U Rumunjskoj su prosvjednici nosli velike kartonske figure s likovima državnih političkih vođa, odjevenih u bijelo-crne prugaste zatvorske uniforme. U Njemačkoj su stanovnici grada Wunsiedela ismijavali redovite marševe desnih ekstremista. Lokalni stanovnici i poduzetnici pokrenuli su donatorsku akciju od po 10 eura za svaki metar koji nacisti prijeđu u maršu. Pritom su razglasili da novac doniraju velikoj anti-ekstremističkoj organizaciji.
(Vijest je glasila da neonacisti stupaju kako bi pomogli prikupljanju sredstava za antifašističku organizaciju, op. a.) U Finskoj su ljudi izišli na ulice odjeveni u klaunove i s akrobatskim rekvizitima kako bi se na taj način suprotstavili bijelim rasističkim skupinama koje su organizirale patrole protiv imigranata. Humor može biti moćno oružje protiv apsurdnih, mrziteljskih stavova. Za ustati protiv populizma desnice, Europljani moraju iznova otkriti demokratski način izražavanja.
Dvije stvari drže demokraciju živom: jake institucije i aktivni građani. To je dvosmjerna ulica: institucije su tu kako bi služile građanima, a građani moraju štititi institucije od zloporaba. Europljani su možda predugo uzimali demokraciju zdravo za gotovo. Oni od nas koji su sudjelovali u građanskim pokretima otpora, znaju jako dobro da je apatija ono na što autoritarni vođe računaju. Postoji prava zbirka alata koji su na raspolaganju za koristiti ih protiv antiliberalnih snaga.
Dijeljenje iskustava pomaže inspiriranju ostalih i brušenju vlastitih stragegija. Posljednja linija je to da je demokracija naprosto previše ozbiljna stvar da bi ju se ostavilo da se njome bave samo političke stranke i političari. A kampanje inicijativa iz baze, najučinkovitije su kad su povrh svega zabavne. Populisti, isto kao i autokrati, gube snagu čim postanu predmet ismijavanja."
