U posljednje sam vrijeme barem dvaput na Facebooku podijelio lažne vijesti. U prvom slučaju bila je to vijest o američkoj kompaniji koja je u Francuskoj prodavala veste i na etiketi uz sastav vune i način pranja upisala: "Znamo da je naš predsjednik idiot, ali mi nismo glasali za njega". Posmislio sam, možda je fotomontaža, ali mi je štos bio dobar pa sam ga podijelio.
U drugom sam slučaju također posumnjao da nešto nije normalno, ali je vijest, neku paniku o tome što treba učiniti da ti Facebook ne ugrozi privatnost, prenijela PR služba velike stranke, pa sam joj povjerovao, za svaki slučaj. Prihvatio sam kad sam upozoren da sam prenio vijesti koje nisu istinite (iako nisu bile ni zloćudne).
Pew Research je vodeća svjetska institucija za istraživanje medija i komunikacija. Prema njihovu pouzdanom istraživanju, dvije trećine Amerikanaca, a drugdje u svijetu sigurno nije manje, zabrinuto je zbog utjecaja koji lažne vijesti imaju na građane. Svejedno, četvrtina odgovara da su podijelili (širili) lažne vijesti. Otprilike 15 posto njih širili su ih svjesno (kao ja u prvom slučaju), a otprilike isti postotak odgovara da su za neke vijesti koje su širili tek poslije doznali da su lažne (kao ja u drugom slučaju).
Najvažniji su, međutim, odgovor zabrinuti građani dali na pitanje tko bi trebao spriječiti kaos koji se širi putem lažnih vijesti. Ispitanici odgovaraju da su to: 1) vlade, političari i izabrani zastupnici (na njima je najveća odgovornost), zatim 2) javne osobe, institucije i mediji, te napokon 3) društvene mreže (poput Facebooka) i tražilice (poput Googlea).
Iako su uvjereni da uglavnom mogu prepoznati lažne vijesti, građani očekuju da ih zaustave prije svega političari, a zatim i drugi koji sudjeluju u javnom životu. Ali to je nevolja, ponajprije zato što su upravo oni, osobito političari, izvor najopasnije vrste lažnih vijesti, onih kojima se koliko-toliko vjeruje. Trumpova je kampanja širila vijest da Barack Obama nije rođen u SAD-u, a kad su objavljene fotografije na kojima se vidjelo da je na njegovoj inauguraciji bilo značajno manje posjetitelja nego na Obaminoj, mediji su optuženi da lažu, njegov je glasnogovornik izjavio da je na Trumpovoj inauguraciji bilo najviše posjetitelja ikad, a na pitanje novinara da to objasni Trumpova je savjetnica izrekla čuvenu rečenicu da su to "alternativne činjenice".
Laž nije sama po sebi toliki problem. Najveća je nevolja kad se spoje moć i laž. Najvatreniji Trumpovi sljedbenici vjeruju da je na njegovoj inauguraciji bilo najviše ljudi u povijesti, unatoč zdravim očima, zatim da je Obama rođen u Africi (zbog čega ne bi mogao biti predsjednik), a oni malo manje vatreni da to i nije važno, da je ta laž izrečena u žaru izborne utrke. Trump je svjestan svoje moći nad sljedbenicima.
Laž je najmanje što im je govorio. Na izbornome mitingu rekao je i da bi mogao pucati u nekog na cesti i da ne bi izgubio nijednoga glasača. Snimio je to CNN i dostupno je na YouTubeu. Zahvaljujući dobrim dijelom zvučnicima i reflektorima kojima se služio kad je držao govore, sličnu je moć imao i Hitler. No i drugi političari, ne toliko ratoborni i ne toliko dijabolični, koristili su se medijima radi širenja svojih ideja. Roosevelt se koristio radijem, Kennedy televizijom, a Obama internetom.
Facebook je uz američke predsjedničke izbore 2012. godine izveo eksperiment u kojem je iskušavao može li utjecati na rezultate izbora, dokazao da može i otvoreno to objavio u znanstvenom časopisu. Naime, rezultati izbora ovise o izlaznosti. Facebook je pokušao povećati izlaznost tako da je grupi ljudi poturao pod nos statuse njihovih prijatelja da planiraju izići na izbore, zatim kome su skloni, a napokon, na dan izbora, statuse u kojima se vidi da su izišli. Zaista, izlaznost se povećala i to je u izabranoj skupini utjecalo i na rezultate.
To je razlog zbog kojeg je Trump na početku kampanje više napao Facebook i Twitter nego tradicionalne medije. Iako se Twitterom obilno koristio i još se koristi, s tom kompanijom ima neprijateljske odnose jer je otvoreno odbila suradnju u izradi rasističkog registra građana. Trump je optužio Facebook da korisnicima slaže vijesti tako da ga prikazuju u nepovoljnom svjetlu. Facebook je zaista poduzeo istragu.
Nakon izbora otkrilo se, međutim, da se Trumpova kampanja koristila tvrtkom Cambridge Analytica da radi upravo ono što je Facebook radio u izborima 2012. Proučavali su psihički profil članova Facebooka i drugih mreža i poturali im sve vrste informacija, o politici, njihovim prijateljima, imigrantima, plaćama, bijeloj eliti itd. Tako su ljude nastojali okrenuti prema Trumpu.
Nisu to, dakle, morale biti otvorene laži nego ona vrsta (polu)informacija koje se čovjeka tiču, a o kojima Trump govori u kampanji. S vremenom se također otkrilo da su iza Cambridge Analytica stajali multimilijarderi koji su na taj način željeli utjecati na rezultate izbora, a utjecali su i na ishod britanskoga glasovanja o izlasku iz Europske unije (Brexit). Ukratko, sve je dovelo u pitanje smisao demokratskih izbora, odnosno pravo i mogućnost građana da odlučuju sami i slobodno.
Lažne vijesti, dakle, nisu problem same po sebi. Uvijek ih je bilo. Pogreške u zaključivanju, kao jedan od oblika lažnih tvrdnji, dio su otkrivanja istine. Daleko od toga da su tradicionalni mediji, kao što su novine, radio i televizija, bili cijepljeni od širenja pogrešnih tvrdnji. No s vremenom su se razvili standardi provjere (dva izvora), zatim da se uvijek pita i onoga na koga se informacija odnosi, da omogući pravo na ispravak, reakciju, da su činjenice neupitne, a da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Pa su neki mediji otvoreno navijali za jednu a neki za drugu stranu...
Svega toga na socijalnim mrežama nema. Želeći ipak život u svijetu provjerenih informacija, ljudi očekuju da ih osiguraju oni koji su ih osiguravali u predinternetskog doba. Među njih su se, međutim, ubacili oni kojima to nije cilj. Među političare, oni poput Trumpa, a među medije Breitbart News, internetska stranica koja je otvoreno mrzilačka, koja se ne suzdržava od poticanja nasilja, sklona diskriminaciji itd. Analiza je pokazala da i neki algoritmi mogu biti rasistički i mrzilački.
Google i Facebook su planirali izraditi računalne programe koji će ocjenjivati koja je vijest lažna a koja istinita, no to bi značilo da oni vladaju svijetom. Utoliko, ako ljudi već i sami imaju osjećaj što bi moglo biti lažno, što istinito, što im je korisno a što štetno, ako već imaju tolike mogućnosti da sve i sami provjere i dvaput okrenu stvari, onda je i najbolje da se oslone na sebe. Novine, kojima se vjeruje, imaju priliku ljudima ponovno postati saveznik. No pri tome se moraju na sve načine oduprijeti širenju lažnih vijesti, poluinformacija i površnosti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Mater vam govnarsku. Još imate obraza Trumpa optuživat za lažne vijesti, nako svega što su ljevičarski degenerici iz medija napravili???????????????????? Govna smrdljiva. Express je obicno propagandno smeće.