Kakve su šanse za veliku koaliciju?, upitala je američka veleposlanica Julieta Valls Noyes u prostorijama središnjice HDZ-a novog predsjednika te stranke Andreja Plenkovića.
Šef HDZ-a odgovorio joj je da ta tema u ovom trenutku nije na dnevnom redu, no američka veleposlanica, kako saznaje Express, željela je saznati postoji li ikakva šansa za formiranje velike koalicije HDZ-a i SDP-a nakon prijevremenih izbora kako se ne bi ponovio scenarij s prošlih, točnije pregovori o sastavljanju vlade koji su trajali unedogled.
Veliku koaliciju Sjedinjene Američke Države definitivno priželjkuju, možda je čak suptilno i sugeriraju šefovima vodećih stranaka, ali ni u kom slučaju ne žele i ne mogu vršiti nikakav pritisak. O tome će na kraju odlučiti Zoran Milanović i Andrej Plenković.
Iako tijekom kampanje ni jedan ni drugi neće javno priznati kakav je njihov stav o tome, Express doznaje da ni jedan ni drugi nisu a priori protiv.
Točnije, u neformalnim razgovorima može se zaključiti da i jedni i drugi razmišljaju o velikoj koaliciji jer imaju prilično slične stavove o koaliciji s Mostom. Ali toga se, naprosto, pribojavaju.
"Ovo međusobno namigivanje SDP-a i HDZ-a može značiti samo jedno - velika koalicija ako nije već dogovorena, a mislim da jest, onda je na dobrom putu da bude jer su svjesni da ih Most ugrožava", objašnjava nam sugovornik iz HDZ-a, čovjek koji je svjedočio maratonskim pregovaranjima nakon prošlih parlamentarnih izbora.
No istodobno kaže kako bi stranačko tijelo HDZ-a teško prihvatilo koaliciju s Milanovićem, koji Hrvatsku naziva slučajnom državom.
S druge strane, ni SDP-ovci ne bi pristali na koaliciju sa strankom koju su otvoreno nazivali zločinačkom organizacijom i čiji tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović, iako je koketirao s ustaštvom, stoji visoko plasiran na listi za Sabor.
Stoga, zaključuje, Hrvatska još nije spremna za taj eksperiment, a prije toga se mora raščistiti povijest, pojmovi, ali i definirati zajednički stavovi.
No to ne znači da do nje neće doći. Pod pritiskom međunarodnih krugova i stranih kreditora ona je zapravo sad realnija nego ikad prije, objašnjava nam naš sugovornik.
Istaknuti članovi iz vrha HDZ-a u neformalnom razgovoru vođenom prije nekoliko mjeseci znali su reći: “Zašto ne velika koalicija, ali pod jasnim temeljima i pravilima”.
Nastavit će i sa znakovitom rečenicom: “Nismo ratovali ni za SDP ni za HDZ, nego za Hrvatsku”.
Sve ovo govori da se o velikoj koaliciji razmišljalo i tijekom Karamarkova šefovanja strankom, ali do toga, kao što znamo, nikad nije došlo, pa ni tijekom famoznog preslagivanja.
Danas, dva mjeseca nakon pada Oreškovićeve vlade, mogu se čuti svakakve opcije koje je navodno Karamarko pokušao provesti u cilju spašavanja HDZ-ove vlade.
Neke su sigurno točne, a neke su čiste špekulacije koje sad poneki koriste kako bi mu napakostili.
No bez obzira na to, u političkim krugovima, kad se spomene tema velike koalicije, odmah se potegne razgovor o tome kako su navodno pojedini HDZ-ovci od velikog Karamarkova povjerenja tražili sastanke s visokopozicioniranim SDP-ovcima, iz intimnog Milanovićeva kruga, kako bi se dogovorili o formiranju velike koalicije.
To se navodno događalo u prvoj polovini lipnja, ali je ostalo sve na tih nekoliko kontakata.
Bilo je to u vrijeme preslagivanja, HDZ je tražio partnere, a kako se na kraju pokazalo - u tome nije uspio. Zadnji spas navodno je vidio u Milanoviću, iako će sugovornik blizak Karamarku danas reći da to nije istina.
Ljudi koji su se time bavili bili su izvan stranke, svjedočio sam kako su Karamarku savjetovali da ide u veliku koaliciju, ali on je smatrao da je to nerealno i nemoguće kod nas. Nikakvih kontakata s Milanovićem nije bilo.
Mogao je on slobodno reći: ‘Zoki, ajmo, vama šest, nama osam ministarstava, u tom omjeru, budi ti dvije godine premijer, ja ću druge dvije’. Tko bi mu to branio? No nije, objašnjava nam sugovornik blizak bivšem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku.
Jedan dio HDZ-a danas govori kako bi Karamarku sigurno bilo lakše ući u savezništvo s Milanovićem, jer je imao jači legitimitet za to od Plenkovića.
Riječ je o tome da je bio desnije orijentacije, pa bi ti isti članovi koji su sličniji njemu lakše to probavili i oprostili nego, recimo, Plenkoviću, koji pomalo ali sigurno odmiče stranku od takve orijentacije.
Karamarko je zazivao lustraciju, pričao o partizanima i ustašama, a Plenković o tome ne govori.
"Plenković stranku odmiče od takvih ideoloških rasprava i to je dobro. No baš zato, ako se kojim slučajem bude radilo na velikoj koaliciji, to će mu biti otegotna okolnost. Kako će članovima i biračima to objasniti tako da to na kraju i prihvate? Odgovor je - teško. Puno lakše bi to bilo Karamarku", objašnjava nam visokopozicionirani HDZ-ovac.
U HDZ-u su danas, nakon novih anketa koje pokazuju da rastu, uvjereni da će moći formirati Vladu. U tu uvjerenost je teško povjerovati, ona je zapravo tu za javnost, baš kao i ona SDP-ova da će Narodna koalicija formirati novu vladu.
Ni jedni ni drugi u ovom trenutku, samo mjesec dana prije izbora, ne žele ni na koji način ugroziti svoje rezultate, ali sami pogled na ankete svakom razumnome kaže da ni SDP ni HDZ u ovom trenutku sami neće moći sastaviti Vladu.
Zašto je velika koalicija sad izglednija nego ikad prije? Odgovor je svojedobno, još u vrijeme Karamarka, dao jedan uvaženi HDZ-ovac rekavši da stranke mogu voditi ratove oko ideologija, pričati o tome koja je jača stranka, ali 2017., kada dođu kreditori i kad proračun stisne 27 milijardi kuna pristiglih na naplatu, onda će politička elita SDP-a i HDZ-a biti prisiljena na veliku koaliciju.
To je govorio prije malo manje od godine dana i ništa se u njegovu razmišljanju nije promijenilo do današnjeg dana. Iako je pala Vlada, slijede nam prijevremeni izbori, smatra da Hrvatsku jedino iduće godine može spasiti velika koalicija i njihov konsenzus u provođenju reformi.
U protivnom Hrvatskoj prijeti stravičan scenarij, a u pitanje bi mogle doći plaće i mirovine.
"Upravo iz tog razloga i Amerika i ostale zapadnoeuropske zemlje voljele bi da se formira velika koalicija. Ona bi garantirala prestanak ideoloških ratova i kreiranje nacionalne reforme za oporavak zemlje", objašnjava nam naš sugovornik.
U razgovoru s utjecajnim HDZ-ovcima, kao što smo napisali, o velikoj koaliciji sad ne žele razgovarati. To je nešto o čemu trenutačno ne razmišljaju jer se bave time da dobiju što više glasova.
Dogovori s Mostom postoje, oni su im svjetonazorski partneri te će definitivno prvo ići s njima u koaliciju iako se boje da im se ne ponove slični problemi kao iz prošle vlade.
"Ako se u prvih pola godine pokaže da ta je suradnja dobra i da je Vlada stabilna, onda ćemo s njima nastaviti. No ako se ponove slični problemi kao u prošlom sazivu, onda će se ići na dogovore o velikoj koaliciji", kaže nam sugovornik iz vrha HDZ-a.
"No s obzirom na poruke koje im Most, baš kao i SDP, redovito šalje, teško da će ta suradnja biti čvrsta. Naime, ako Nikola Grmoja otvoreno kaže: ‘Mi želimo da se te stranke promijene ili nestanu. Ako vidimo da se teško mijenjaju, onda bi, kažem, bolje bilo da nestanu’ ili ‘Nećemo prihvatiti ni Milanovića ni Plenkovića za premijera, Petrov je jedina opcija’, teško da bi HDZ i SDP mogli računati na idiličnu suradnju. Pogotovo ako još uzmemo i ove Grmojine riječi: ‘Bili bismo najsretniji da nam građani dadu takvo povjerenje da više ne trebamo uopće misliti o HDZ-u i SDP-u. Znamo da Most ne vole ni u jednoj ni u drugoj stranci, znamo da ne odgovaramo nikome. Mi smo neželjeno dijete’."
Nije teško pretpostaviti da će doći do određenih problema pri sastavljanju nove vlade jer i Milanović i Plenković žele biti premijeri.
I sasvim je sigurno da neće prihvatiti Božu Petrova za predsjednika Vlade. Eksperiment s nestranačkim premijerom je neslavno završio, pao je i čelni čovjek HDZ-a, pa Zoran Milanović sasvim razumno razmišlja kad kaže da ni mrtav ne bi u koaliciju s Mostom. Jer mogla bi ga zadesiti slična sudbina kao i Tomislava Karamarka.
Jedan dio HDZ-a, pak, problem u formiranju velike koalicije vidi upravo u Milanoviću. Smatraju da bi se ona puno lakše dogovorila da je na čelu SDP-a Tonino Picula, koji ima dobre odnose s Plenkovićem, a pogotovo s političkim tajnikom HDZ-a Davorom Ivom Stierom.
"Karamarka više nema na čelu HDZ-a, ali je ostao Milanović na čelu SDP-a. Velika koalicija je, po meni, jedino moguća ako dođe do promjene predsjednika u toj stranci. On neće odustati od zahtijevanja premijerskog mjesta, to je sigurno. I zato će s njima biti teško pregovarati, ako do toga dođe", objašnjava nam čovjek iz bliskog Plenkovićeva kruga.
No obojica šefova sve češće govore o velikoj koaliciji, doduše suptilno, ali koliko-toliko otkrivaju svoja viđenja takve suradnje. Milanović je tako sredinom srpnja rekao kako su one rijetkost u Europi, ali ih ima.
"U Njemačkoj povremeno, a u Austriji su pravilo u zadnjih dvadeset i više godina, što je dovelo do toga da su se dvije najveće stranke dramatično osule po utjecaju. Plenković je, pak, na pitanje o eventualnoj suradnji s Milanovićem rekao: - Za mene SDP nije nenarodna vlada, oni su hrvatska politička opcija koja zagovara svoje stavove i ja ću se sučeliti programima i argumentima. U ovom trenutku smatram da velika koalicija nije na dnevnom redu, a ono što je na dnevnom redu je borba za birače, a ja sam uvjeren da ćemo mi dobiti većinsku potporu."
No pravo pitanje oko velike koalicije glasi - Tko bi bio premijer, Milanović ili Plenković? Mogu li se dogovoriti da se zamijene na premijerskoj funkciji nakon dvije godine i tko bi u tom slučaju dobio priliku voditi zemlju prve dvije godine? Odgovor je teško dati, ali iskustva u stranim zemljama mogu pomoći. Njemačka je to već prošla.
Prijevremeni izbori u Njemačkoj održani u rujnu 2005. godine pokazali su da su CDU/ CSU i SPD izjednačeni. Iako je najviše mandata osvojila koalicija CDU/CSU, ona nije puno zaostajala za SPD-om.
Ni jedni ni drugi nisu mogli samostalno formirati vladu pa se odmah počelo raditi na velikoj koaliciji. No problem je nastao oko mandatara.
Angela Merkel legitimno je tražila mandatarsko mjesto jer je njena koalicija osvojila najviše glasova, ali Gerhard Schröder tražio je da bude mandatar jer je njegov SPD osvojio više mandata nego CDU Angele Merkel ako se računaju samo njihovi mandati bez CSU-ovih.
Došlo je do velike polemike, u koju su se uključili i svi europski šefovi država. Desni i konzervativni lideri navijali su, dakako, za Angelu Merkel, a lijevi za Schrödera.
Njemački političari na kraju su formirali veliku koaliciju jer je zaključeno da se samo tako mogu provesti potrebne reforme, a premijerka je na kraju postala Angela Merkel jer je prevladao stav da se u obzir uzimaju mandati koalicija.
S druge strane, kod naših susjeda Talijana velika koalicija pokazala se čvrstom samo dok je trajala izvanredna situacija. Partneri bi se, naime, gotovo uvijek posvađali.
Što se tiče Hrvatske, postoje određene skupine koje već dugo zazivaju takvu koaliciju. U određenim intervalima redovito je priziva Nikica Valentić, bivši HDZ-ov premijer.
Potom je s tom tezom krenuo i njegov prijatelj, bivši predsjednik ratne Vlade nacionalnog jedinstva, Franjo Gregurić pozvavši na veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. Istu ideju podržao je i dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić iz HNS-a, ali i Slaven Letica. Vlahušić, pak, kaže:
"Zašto ne bismo imali Vladu u kojoj je premijer Milanović, prvi potpredsjednik Plenković, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ministri Tolušić, Butković, Hajdaš Dončić... Neka se zatvore u neki ljetnikovac u Zagorju, uz predstavnike njemačkog CDU, i nema izlaska dok ne dogovore!", Letica dodaje:
"Velike koalicije su u načelu neželjena djeca demokracije, međutim, u izuzetno teškim situacijama su nužno zlo da se pokušaju riješiti neki sistemski strukturni i drugi problemi. Siguran sam da je i u Hrvatskoj to moguće. Činjenica je da nam slijedi iznimno teška godina. Na naplatu dolazi 30 milijardi kuna dugoročnih obveza i 2016. godina bila je zadnja godina plasiranja jeftinog novca, no nju smo potratili.
Iako je teško zamisliti da bi HDZ i SDP mogli zajedno formirati iduću vladu, o toj temi se treba intezivno govoriti.
Nije teško ni zamisliti pritiske iz EU za formiranjem velike koalicije ako iduća vlada ponovno bude nestabilna i neučinkovita U prilog pristašama velike koalicije ide i činjenica da je agencija Fitch Ratings potvrdila dosadašnji dugoročni kreditni rejting Hrvatske na “BB” i kratkoročni na “B”.
Dakle, smeće smo i dalje, a razlozi zašto smo smeće idu u prilog zagovornicima velike koalicije.
Naime, iako kažu da je prošlogodišnji proračunski manjak od 3,2 posto BDP-a bio bolji od njihova očekivanja, da je došlo do poboljšanja porezne naplate i povratka gospodarskog rasta, kao i da se očekuje daljnje smanjenje proračunskog deficita na 2,6 posto BDP-a, ističu kako nam je javni dug i dalje visok, a procjenjuju da bi u 2018. godini mogao biti na razini od 86,3 posto BDP-a.
"Vlada Tihomira Oreškovića postigla je mali napredak na planiranju ključnih reformi koji bi novoj vladi mogao omogućiti da brzo djeluje. Međutim, lokalni izbori u svibnju 2017. mogli bi odgoditi teške političke reforme. Dodatno, prilično je malo vjerojatno da će HDZ ili SDP ostvariti apsolutnu pobjedu. Fitch očekuje da će iduća Vlada biti koalicija između jedne od dviju velikih stranaka i Mosta", naveli su analitičari Fitcha.
