Francuski predsjednik Francois Hollande je u petak navečer, dok su još trajali napadi u Parizu, najavio zatvaranje granica svoje zemlje. To se činilo kao drastičan korak za zemlju koja je dio Schengena, te već godinama ne posjeduje sistematsku graničnu patrolu.
Ali ono na što je ovaj korak ukazao jest koliko je slab i ranjiv sigurnosni koncept na kontinentalnoj Europi. U stvarnosti, Francuska ne može kontrolirati svoje granice, jer u državu vode stotine cesta iz susjednih država.
Putnici koji su željeli ući u Francusku iz Velike Britanije, kroz Eurotunel, koji prolazi ispod kanala La Manche, nisu se u subotu ujutro susreli s povećanom kontrolom putovnica ili provjerom prtljage. I to svega nekoliko sati nekon velike najave Hollandea.
Zbunjenost je još više porasla kad su zračne i željezničke tvrtke najavile da će najnormalnije nastaviti prometovati između susjednih zemalja.
No kontrola granica bi omogućila vlasti da regulira dolazak izbjeglica, od kojih je velik broj ušao u Europu bez provjere identiteta, što je mnoge zabrinulo da bi teroristi vrlo lako mogli ušetati u države poput Francuske, piše Washington Post.
Postoji nekoliko razloga zašto francuske vlasti ne žele ili ne mogu povratiti prave granične prijelaze. Nakon Charlie Hebdo napada u siječnju, nekolicina terorista je nastala u bijegu, što je scenarij koji je možda utjecao na Hollandeovu odluku u petak navečer.
Drugi razlog koji je mogao utjecati na ovu odluku jest infrastruktura francuskih graničnih prijelaza. Prije kreiranja Europe bez granica, ako se sjećate, na granici bi nam pregledavali putovnice, a često i prtljažnik, u potrazi za kojom Milkom viška.
Iako je taj sustav u većini Europe ukinut prije nekog vremena, trebalo bi dosta dugo dok bi ponovno sve vratili u prijašnje stanje, a izgleda da nema takvih planova u ovom trenutku.
Kad se u subotu navečer stotine Parižana okupilo na ulicama kako bi napomenuli da iako možda plaču, nikad neće pokazati slabost, pokazali su još jednom koliko Francuskoj znači sloboda. A slobodne granice su jedno od najznačajnijih postignuća europskih integracija.
U Schengen je uključeno 26 država, što znači da se 400 milijuna ljudi može slobodno kretati na površini od 2.5 milijuna kvadratnih kilometara, što mnogim Europljanima predstavlja značajan simbol, jer su donedavno bili razdvojeni zidom.
Doduše, sad se mnogi pitaju i koliko će dugo Schengen opstati u trenutnom obliku, jer ovo nije prvi put da se priča o zatvaranju granica, budući da je ta priča aktualna posljednjih mjeseci, nadolaskom izbjeglica s Istoka.
A ako granice i ne počnu s ponovnim provjerama, uvijek mogu podići žičane ograde, kao što neki već čine ovih dana.
