Pet dana nakon izbora 2013. godine pozvao je honduraškog kardinala Óscara Rodrígueza Maradiagu i rekao mu da će biti koordinator skupine od devet kardinala iz cijelog svijeta čija je misija pročešljati Vatikansku banku. Svi su izabrani zbog svoje energičnosti i zbog činjenice da su u prošlosti bili u napetim odnosima s Vatikanom. Bio je to potez koji je stekao popularnost posvuda izvan Rima.
Ivan Pavao II posljednje desetljeće svog života proveo je sve gore narušenog zdravlja Parkinsonovom bolesti, a takva energija kakvu je on imao nije bila potrošena na birokratsku borbu. Kurija, kako se naziva vatikansku birokraciju, u tih deset godina izrasla je još moćnija, stabilnija i korumpiranija. Jako malo se poduzelo protiv biskupa koji su štitili svećenike zlostavljače djece. Vatikanska banka postala je neslavna po svojim uslugama koje je nudila peračima novca.
Proces proglašavanja svetaca. Nešto što je papa Ivan Pavao II provodio na do tada neviđenoj razini, pretvorilo se u enormno skupi reket. Talijanski novinar Gianluigi Nuzzi procijenio je da je kanonizacija koštala pola milijuna eura po prijedlogu. Financije samog Vatikana pretvorile su se u jezivi kaos. Sam Franjo, osobno, nazivao je to "rijekom korupcije" u Kuriji. Narušeno stanje kurije bilo je poznato, ali se o tome nije javno govorilo.
Tijekom devet mjeseci otkako je Franjo ušao u ured, rekao je skupini časnih sestara da "i u kuriji ima i svetih ljudi, doista, potpuno svetih", što je značilo da govori uz pretpostavku da bi okupljene časne sestre trebale biti šokirane da u kuriji ima i takvih. Papa Franjo je rekao da "kurija pazi i gleda na interese Vatikana koji su u velikoj mjeri samo privremeni interesi. Ovaj vatikano-centrični pogled zanemaruje svijet oko nas. Ja ne dijelim takve stavove i učinit ću sve što mogu da to promijenim."
Za La Repubblicu je kazao: "Vođe Crkve često su bili narcistični i oduševljeni laskanjem dvorjana. Dvor je zapravo leprozan za papinstvo." Papa Franjo nikad nije rekao ništa lijepoga o svećenicima", kaže svećenik koji ne može dočekati da papa umre. "On je antiklerički jezuit. Sjećam se toga iz 70-ih. Oni bi govorili:
'Ne zovi me oče, zovi me Gerry', takva sranja, a mi, ugnjeteni župni kler, osjećamo da nam je izmaknuto tlo pod nogama." U prosincu 2015. Franjo je uputio tradicionalnu božićnu čestitku kuriji i nije štedio udarce: optužio ih je za aroganciju, "duhovnu Alzheimerovu", "licemjerje tipično za prosječnu i progresivnu duhovnu prazninu koju akademski stupnjevi ne mogu popuniti", kao i prazan materijalizam i ovisnost o tračevima i zabijanju noževa u leđa - ne ono što želite čuti od šefa u uredu.
Ipak, četiri godine u njegovu pontifikatu, izgleda da je pasivan otpor Vatikana pobijedio Franjinu energiju. U veljači ove godine po ulicama u Rimu preko noći su se pojavljivali plakati, tražeći "Franjo, gdje je tvoja milost?", napadajući ga zbog odnosa prema kardinalu Burkeu. To može doći samo iz nezadovoljnih elemenata u Vatikanu, i to su vanjski znak tvrdoglavog odbijanja da se moć ili privilegije počnu prebacivati na reformatore.
Ovu je bitku zasjenilo kao i sve ostalo, sukobljavanje nad seksualnim moralom. Borba za razvod i ponovni brak se usredotočuje na dvije činjenice. Prvo, da se doktrina katoličke crkve nije promijenila u gotovo dva tisućljeća - brak je za cijeli život i neraskidiv je; to je apsolutno jasno. Ali tako je i druga činjenica: katolici se zapravo razvode i ponovno vjenčaju u istom postotku kao i okolna populacija, a kad to učine, ne vide ništa neoprostivo u svojim postupcima.
Stoga su crkve zapadnog svijeta prepune razvedenih i udana parova koji komuniciraju sa svima ostalima, iako se oni i njihovi svećenici dobro poznaju i znaju da to nije dopušteno. Bogati i moćni uvijek su iskorištavali rupe. Kada žele odgurnuti ženu i ponovno se vjenčati, dobar odvjetnik naći će neki način dokazivanja da je prvi brak bio pogreška u suprotnosti s duhom koji iziskuje Crkva te se tako može izbrisati iz dokumenata, u žargonu, može biti poništen.
To se osobito odnosi na konzervativce: Steve Bannon je uspio razvesti se od sve tri svoje supruge, ali možda je i najbolji primjer Newt Gingrich, koji je vodio republikansko preuzimanje Kongresa u devedesetim godinama i od tada se ponovno pojavio kao Trumpov saveznik.
Gingrich se od svoje prve supruge razveo dok se ona liječila od raka, a dok je bio u braku sa svojom drugom suprugom, osam je godina bio u vezi s svoju drugu suprugu imala je osam godina vezu s pozivom Callistom Bisekom, tvrdom katolkinjom, prije nego što ju je oženio u crkvi. Ona se upravo sprema preuzeti mjesto novog veleposlanika Donalda Trumpa u Vatikanu. Poučavanje o ponovnom vjenčanju nakon razvoda nije jedini način na koji katolički seksualni nauk opovrgava stvarnost kakvu doživljavaju vjernici.
Zabrana kontracepcije zanemaruje se posvuda gdje god je to zakonski legalno. Neprijateljstvo prema homoseksualcima počelo se razbijati nakon što je postala općepriznata činjenica da je bitan dio svećeništva na Zapadu homoseksualan, a neki od njih vrlo prilagođeni celibatu. Odbijanje pobačaja nije pitanje tamo gdje je pobačaj ozakonjen, a nije niti isključivo pitanje samo u katoličkoj crkvi.
No, odbijanje priznavanje drugog braka, osim ako par obeća da u braku nikada neće prakticirati seks, ističe apsurdnost situacije u kojoj muškarci u celibatu upravljaju životima žena. U 2015. i 2016. Franjo je sazvao dvije velike konferencije (ili sinode) biskupa iz cijelog svijeta kako bi raspravljali o svemu tome. Znao je da ne može djelovati bez široke podrške. Šutio je i poticao biskupe da se bore. No, uskoro je bilo jasno da je podržavao slabljenje discipline oko dopuštanja pristupanja pričesti nakon novog vjenčavanja.
Budući da je to uobičajeno u praksi, za nekog autsajdera teško je razumjeti zašto to izaziva takve strasti. "Ono što me zanima jest teorija", rekao je engleski svećenik koji je priznao svoju mržnju prema Franji. "U mojoj župi postoji mnogo razvedenih i ponovno udanih parova, ali mnogi od njih, ako su čuli da je prvi suprug umro, žurno će dobiti vjenčanje u crkvi. Znam puno homoseksualaca koji rade sve vrste stvari koje su pogrešne, a znaju da to ne bi smjeli. Svi smo grješnici.
Ali moramo održati intelektualni integritet katoličke vjere. " U takvom mentalnom sklopu, činjenica da svijet odbacuje vaše učenje samo dokazuje da ste u pravu. "Katolička crkva bi trebala biti kontra-kulturalna u doba nakon seksualne revolucije", kaže Ross Douthat. "Katolička crkva je posljednje preostalo mjesto u zapadnom svijetu koje kaže da je razvod loš". Za Franju i njegove pristaše sve je to nevažno. Crkva, kaže Franjo, treba biti bolnica ili stanica prve pomoći.
Ljudima koji su rastavljeni nije potrebno govoriti da je to loša stvar. Oni se trebaju oporaviti i prikupiti djeliće svojih razbijenih života. Crkva bi trebala stajati uz njih i pokazati milost. Na prvoj sinodi biskupa 2015. to je još uvijek bio manjinski pogled. Pripremljen je liberalni dokument, ali ga je većina odbila. Godinu dana poslije, konzervativci su bili u jasnoj manjini, ali vrlo fokusirani. Franjo je osobno napisao sažetak rasprava u Radosti ljubavi.
To je dug, reflektirajući i pažljivo dvosmislen dokument. Dinamit je sakriven u fusnoti 351 poglavlja osam. Napomena jasno govori: "Neki ljudi koji žive u drugom braku (ili civilnim partnerstvima) mogu živjeti u Božjoj milosti, mogu voljeti i mogu rasti u milosti i ljubavi, da pritom u tu svrhu primaju pomoć od Crkve." Čak i fusnota, koja kaže da takvi parovi mogu primiti pričest ako priznaju svoje grijehe, tom pitanju prilazi s oprezom:
"U nekim slučajevima to može uključivati pomoć sakramenata." Stoga, "želim podsjetiti svećenike da ispovijed ne smije biti prostorija za mučenje, nego susret s Božjom milosti." Kao i: "Želim istaknuti da euharistija nije nagrada savršenima, nego moćni lijek i okrepa slabima'." "Misleći da je sve crno-bijelo", dodaje Franjo, "ponekad zatvaramo put milosti i rastu". To je taj maleni prolaz koji je ujedinio sve druge pobune protiv njegovog autoriteta.
Nitko se nije posavjetovao s laicima da bi saznali što oni misle o tome, a u svakom slučaju njihova mišljenja konzervativnom, introvertiranom kleru nisu niti bitna. No, među biskupima, između četvrtine i trećine pasivno se odupire promjeni, a manja manjina to radi aktivno. Vođa te frakcije je Franjin veliki neprijatelj, kardinal Burke. Najprije je uklonjen s položaja na vatikanskom dvoru, a potom iz liturgijske komisije. Završio je na nadzornom odboru malih vitezova - dobrotvornog tijela koje su vodile stare katoličke aristokracije Europe.
U jesen 2016., Burke je otpustio vođu reda jer je navodno dopustio dijeljenje kondoma u Burmi. To je nešto što časne sestre rade naveliko i naširoko u zemljama u razvoju kako bi zaštitile ugrožene žene. Čovjek kojega je Burke smijenio, obratio se papi. Konačno, Franjo ga je vratio na to mjesto, Burkea je otpustio i imenovao drugog čovjeka da preuzme većinu Burkeovih dužnosti. Ovo je bila kazna za Burkeovu neistinitu tvrdnju da je Papa bio na njegovoj strani u izvornom redu.
U međuvremenu, Burke je otvorio novi front na kojem se papu optužuje za hereze. Zajedno s još trojicom kardinala, od kojih su dvojica od tada umrli, Burke je izradio popis od četiri navodno sporna pitanja kako bi se utvrdilo je li Amoris Laetitia u suprotnosti s tradicionalnim naukom. Oni su to Franji poslali kao službeni dopis, no papa ga je ignorirao. Burke se na to obratio javnosti i rekao da je spreman javno objaviti službenu izjavu da je papa heretik ako na pismo ne odgovori onako kako Burke to traži.
Naravno da Amoris Laetitia predstavlja prekid s prethodnim poučavanjem. To je primjer na koji Crkva uči iz iskustva. Ali je konzervativcima teško tome se prilagoditi: povijesno, ovakve situacije s prilagođavanjem učenja događale su se u razmaku stoljeća. A ovo je došlo samo 60 godina nakon posljednjeg nastupa ekstrovertiranih na Vatikanu II i samo 16 godina nakon što je papa Ivan Pavao II obnovio staru, tvrdu liniju.
"Što znači kad papa proturječi prethodnom papi?" pita Douthat. "Upečatljivo je koliko je blizu papa Franjo došao u raspravljanju sa svojim neposrednim prethodnicima. Prije samo 30 godina Ivan Pavao II stavio je u Veritatis Splendor liniju kojoj je Amoris Laetitia proturječan. "Papa Franjo namjerno proturječi čovjeku kojega je sam proglasio svetim. Teško da će mu to biti ikakav problem. Ali bi mu problem mogla biti smrtnost.
Što više Franjo mijenja naslijeđe svojih prethodnika, to će biti lakše da to isto njemu učini njegov prethodnik. Iako se katolička Crkva, naravno, mijenja u svom učenju, ona se oslanja na svoju snagu iluzije da to ne čini. Međutim, to također znači da se promjene koje su se dogodile, mogu vratiti bez ikakvog službenog postupka. Tako je i Ivan Pavao II neutralizirao ono što je doneseno tijekom Vatikana II.
Da bi jamčila da će Franjine promjene opstati, mora ih prihvatiti Crkva. To je pitanje na koje neće biti odgovoreno u njegovom životu. Sada ima 80 godina, i ima samo jedno plućno krilo. Njegovi protivnici možda se mole za njegovu smrt, ali nitko ne može znati hoće li mu se njegov nasljednik uopće pokušati suprotstaviti, a o tom pitanju ovisi budućnost RKC.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sve dok Hrvatska isplačuje tolike milijune Vatikanu,a hrvatski kler naplaćuje i sakramente,a narod sve bijednije živi,nek se nose svi zajedno na čelu s Papom u pakao gdje im je i mjesto.Franciskus je glumac,a njegovi službenici tj kler rade po po ... prikaži još! po prešutnom ili direktnom odobrenju glave korporacije ,a ove tkzv kritike s njegove strane meni zvuči sasvim drugačije kao :na, na dragi moji ,malo diskretnije i tiše.,nije svijet više glup kao nekada...ne pilite granu na kojoj sjedimo i uživamo...
Točno 1 godinu dana ranije... 336. Moj siromašni Namjesnik, Papa Benedikt XVI., biti će protjeran sa Svete Stolice u Rimu, subota, 11. 02. 2012, 11:30 sati
Crkva i HDZ,ko dva brata uboga.