Sve na ovom planetu ima vibraciju, pa i virusi. To je rekao Tesla, ne ja”, stoji na početku jedne priče na Instagramu kojom književna blogerica Alis Marić, čije objave svakodnevno prati više od pola milijuna ljudi, započinje posljednju u nizu svojih pseudoznanstvenih ekspertiza. Nastavlja kako virus COVID (na stranu to što je COVID-19 naziv bolesti uzrokovane virusom SARS Cov-2) vibrira na 5,5 Hz, a umire iznad 25,5 Hz.
“Za ljude s većim vibracijama infekcija je mali nadražujući sastojak koji se brzo uklanja”, nastavlja Marić, a svoju prosudbu, osim na Tesli (na “zavirivanje u njegovo guglanje” poziva i svoje pratitelje), temelji na knjizi “Power vs Force” pokojnog američkog psihijatra Davida R. Hawkinsa, čija je životna i znanstvena priča toliko bizarna da ne postoji čak ni kao natuknica u najvećoj internetskoj enciklopediji.
Hawkins je osmislio svoj osobni detektor laži. Igra je uključivala dvoje ljudi - jedan bi ispružio ruku, drugi izgovarao rečenice i potiskivao ruku prvoga, a prema otporu što bi ga mišići nadlaktice pružili određivao se stupanj istinitosti tvrdnje. Naravno, nisu svi ispitanici bili jednako svjesni, posramljeni su dobivali tek 20 bodova, apatični 50, ustrašeni 100, dok su oni prosvijećeni mogli doseći i maksimalnih 1000.
Slično je, kako prenosi Marić, s vibracijama, sklonost prizemnim osjećajima poput “boli, straha, iritacije i superiornosti” koreliraju s niskom točkom vibriranja i, valjda, snažnijom vjerojatnošću zaraze. S druge strane, uzvišena stanja poput bezuvjetne ljubavi, zahvalnosti, empatije i velikodušnosti očuvat će svaki, pa i drugim vanjskim faktorom načet imunitet.
Nekoliko dana kasnije pratitelji su iz istog izvora obaviješteni o primljenim prijetnjama, objašnjenima time što su se “ovce uznemirile jer ih se piklo u guzicu”. Autorica se pohvalila i kako su je zvali s jednog utjecajnog portala. “Meni super jer ću dobiti dobru reklamu”, zaključuje. Vjerojatno nije ni slutila kakvu.
Alis Marić se, nedugo zatim, na vlastitom primjeru osvjedočila neistinitosti Hawkinsove teorije. Jer da iskazivanje osjećaja nadmoći i nedostatak empatije doista uzrokuju pad vibracija, kakav bi bio (medicinski) ishod subotnje priče u kojoj nije vidjela poveznicu između vlastitog nenošenja maske i osamdesetogodišnjeg oca taksista u čije je vozilo sjela kako bi što prije stigla do “željene destinacije”. “Glas mu je drhtao dok je to govorio”, napisala je i time razbjesnila mnoge.
Alis Marić, dakle, nije sustiglo njezino antiznanstveno razmišljanje, nije prozvana čak ni stoga što se ogriješila o zakone ove zemlje (jer i to još malo koga čudi). Javnost je ostala zaprepaštena količinom bespotrebne naslade sadržane u osjećaju nadmoći nad prestrašenim, možda i prestravljenim čovjekom.
Ako su Alex i njegovi kompanjoni u “Paklenoj naranči” provodili ultranasilje, ovaj bi se cilj mogao nazvati “ultranaslađivanjem”. I dirnuo je u neke osnovne ljudske zakone. Isto je na samu Staru godinu 2017. iskusio jedan od najpoznatijih američkih youtubera, Logan Paul, čiji život na društvenim mrežama prati više od 50 milijuna ljudi. Putujući svijetom, Logan je posjetio Japan i u sklopu svojih “tokijskih pustolovina” snimao video u šumi Aokigahara smještenoj podno planine Fuji.
Šuma je u okolici poznata kao omiljeno mjesto samoubojica, a Logan je bijes zajednice izazvao otvoreno prikazavši obješeno truplo jednog od njih i povremenim smijuljenjem okruženju u kojem se našao. “Samo sam htio podići svijest o samoubojstvima i važnosti njihove prevencije”, opravdavao se kasnije, no nije mu pomoglo. Nesposobnost iskazivanja pijeteta preminulima stajala ga je uklanjanja sadržaja s YouTubea i gubitka određenog broja pratitelja, a kontroverze niže i danas, kad kanal koristi za promociju svojih boksačkih mečeva.
U sličnoj se maniri ispričala i Alis Marić. No njezine tvrdnje kako nije željela dodatno uplašiti taksista, nego je, “dapače, željela isti čas izaći iz taksija da ga umiri i nije se smijala njegovu strahu, nego je ostala preneražena količinom psihoze, straha i netrpeljivosti koja se očito uplela među sve nas”, zvuče poput blijedog opravdanja što ga je instagramer James Potok, poznatiji kao Potok Phillippe, ponudio nakon što mu je neslana šala ostavila gorak okus u ustima.
Potok je, naime, krajem siječnja ustao negdje na pola puta između Toronta i Montego Baya obavijestivši ostale putnike kako je nedavno bio u kineskoj pokrajini Huhan i sad se ne osjeća najbolje. Avion je prizemljen, njegova prevara otkrivena, a nakon što je shvatio da poklonjeni mu publicitet nema pozitivan predznak, izjavio je da se doista nije osjećao dobro, no zbog “prevelike količine kineske hrane koju je putujući Huhanom isprobavao”.
Šala, neshvaćenost, nepromišljenost, trenutak nerazboritosti... Često se postavlja pitanje treba li jedan takav trenutak uništiti cijeli život jedne osobe. No neka razmišljanja nekih javnih osoba opasnija su od drugih. Naime, stvarnost društvenih mreža iz umjetno stvorene pretvorila se u pravu, duboko proživljavanu i, za neke jedinu istinitu, jedinu relevantnu.
Mnogima već i sama šetnja tom šumom aplikacija, oznaka i platformi predstavlja poteškoću, s naporom razlikuju iznošenje mišljenja od pukog oglašavanja i potreban im je svojevrstan vodič. Kao šerpa himalajskim stazama, suvremenog nomada bespućima interneta u posljednje vrijeme vode influenceri. Prema definiciji, to su osobe “sposobne pozitivno ili negativno utjecati na mišljenja svojih sljedbenika ili onih koji se u njih ugledaju kroz ono što rade ili govore”.
Iako je mnogo redaka napisano i rasprava povedeno o negativnom utjecaju “moći pozitivnog razmišljanja” i depresiji prouzrokovanoj nesposobnošću masa da se povedu za pozitivnim stavom svojih idola ili da, ma koliko se trudili, ostvare “najbolju moguću verziju svojih života” i odmaraju u bazenu s pogledom na nov, ulašten i luksuzan automobil, negativan utjecaj koji influenceri ostvaruju nad svojim pratiteljima vjerojatno je mnogo štetniji. Ili, barem, društveno neprihvatljiviji.
Korisnici društvenih mreža već su vjerojatno uspjeli zaboraviti “aferu restoran”, u kojoj je mlada osječka influencerica Doris Stanković od poznatog porečkog restorana tražila besplatnu večeru, oni su joj ponudili da večeru plati, a oni iznos uplate dobrotvornoj organizaciji po njezinu izboru. Ona je prijedlog zgađeno odbila, redatelj Dalibor Matanić poručio joj je da “počne nešto raditi” i bilo je to dovoljno da priča postane viralna.
No ubrzo se pokazalo da nije pitanje što Doris radi, nego kako to radi. Naime, gostujući u emisiji Željke Markić još je jednom elaborirala svoje stavove o pobačaju, a s ubojstvom ga je izjednačila jer “dijete ima različit DNK od majke, a može imati i drugu krvnu grupu pa nije ženino tijelo”. Također, djevojka čija TikTok sljedba broji 275 tisuća ljudi rekla je kako “transseksualce poštuje, ali ih svejedno smatra bolesnima jer imaju poremećaj seksualnog identiteta”.
Slični su komentari gotovo stajali karijere i manekenku Carissu Pinkston. No ona je otišla korak dalje i, nakon javne osude njezine transfobije, izjavila kako već dugo živi kao transrodna osoba, sretnim životom žene iako je rođena u muškom tijelu. Laž su ubrzo prokazale kolegice manekenke ustvrdivši kako se na revijama malo toga može sakriti, pa ni Carissina transrodnost ne bi prošla nezapaženo. Stjerana u kut priznala je svoju laž. Naposljetku, sve je dobro što dobro prođe, zar ne?
A u svijetu utjecaja i utjecajnika, ljudi za čiji uspjeh nisu potrebna posebna znanja, vještine i talenti, nego samo bivanje prisutnima, u svijetu nula i jedinica, u svijetu koji ne zaboravlja, ugled je sve. Kako bi sačuvala ostatke svojeg, tatoo majstorica i vizažistica, vlasnica kozmetičkog brenda Kat von D, antivakserske je stavove umotala u toplu ljudsku priču.
Lani je, naime, objavila fotografiju svojeg trudničkog trbuha popraćenu odlukom da, uz suprugovu podršku, budućeg sina odgaja kao vegana i bez ikakvih cjepiva. Također, Von D je ustvrdila kako ne vjeruje u liječničku pomoć pa će porođaj obaviti kod kuće, u vodi, a društvo će joj praviti samo primalja. No nakon što su korisnici počeli otkazivati prednarudžbe njezine nove kozmetičke linije, snimila je emotivan video i duboko ganuta predstojećim majčinstvom gledateljima objasnila kako ona “nije antivakserica. Samo će, eto, prvi put postati majka pa još uči i otkriva što je najbolje za nju i njezino nerođeno dijete”.
Ona i suprug će se, naravno, ponijeti odgovorno i posavjetovati s pedijatrom, no o svojim odlukama neće obavijestiti javnost. Jer su, naravno, duboko privatne. Za razliku od ostatka života koji influenceri inače često i voljno sa svojim sljedbama dijele na društvenim mrežama. Na širenje teorija zavjere, kao ni na internetske gafove nisu, naravno, imuni ni “poznati s pokrićem”, glumci, pjevači, umjetnici, zvijezde...
Woody Harrelson se malo previše saživio sa svojom ulogom u “Zombielandu” pa je svoje sljedbenike na Instagramu počeo upozoravati na štetan učinak 5G mreže, a svoje je tvrdnje “podebljao” snimkom na kojoj “u Kini baš u tom trenutku ruše 5G repetitore”, no sljedba ga je ubrzo posramila prokazavši snimke kao lažne, odnosno ukradene iz dokumentaraca snimljenih tijekom prosvjeda u Hong Kongu.
Ništa se bolje u svojem ratničkom pohodu na 5G mrežu nije provela ni reperica MIA. Kao bojno bolje odabrala je Twitter, a serijom upisa pozvala je vladu da barem tijekom pandemije “ugasi” 5G odašiljače jer njihov rad “pomaže” širenju korona virusa. Posrnuće poznatih i slavnih nije nam nepoznati pojam ni u domaćem javnom prostoru.
Sjetimo se samo Tonyja Cetinskog koji je neslavan nadimak “doktor Cjepinski” na društvenim mrežama stekao propagiranjem antiznanstvenih stavova i protivljenjem cijepljenju, u čemu mu se pridružio i nogometaš Dejan Lovren, a u održavanju dobroga glasa nije mu pomoglo ni zagovaranje održavanja prvog praznika svih “ratnika svjetlosti”, Festivala slobode.
Nije, kao u parafrazi stiha njegove pjesme, Cetinskom Bog dao drugu priliku. Prostor za nju otvorio si je sam povlačenjem s trona apsurda, a hoće li mu je, u božanskoj maniri, dati njegova sljedba, tek treba vidjeti. No razlika između Cetinskog i Alis Marić ili Woodyja Harrelsona i Kat von D jest u tome što su prvi postojali i bez interneta, nisu slavni “zato što su slavni”, nego karijeru desetljećima grade na određenim talentima. Premda je društvo, kako liberalno misleći tvrde, sve sklonije osuđivanju, njima je ugled tek na drugom, trećem ili nekom sljedećemu mjestu.
Njihove izjave, stoga, za njih i nisu toliko opasne. Istraživanje koje je platforma Talkwalker provela o stanju na globalnom tržištu influencerskog marketinga pokazuje da izjave “pravih” poznatih osoba nisu toliko pogubne ni za njihove pratitelje. Naime, čak 70% ispitanih tinejdžera svojem omiljenom influenceru vjeruje više nego omiljenoj glumici, pjevaču ili sportašu, šestero od deset ispitanika poslušat će savjet ili usvojiti mišljenje svojeg omiljenog influencera, a četvero od deset vjeruje kako ih ta osoba razumije bolje i od članova obitelji ili prijatelja.
Zašto im vjeruju? Pa jer ih razumiju. Nekoga boca, nekoga influencer i sve je prihvatljivo dok povremena zabava ne preraste u dugotrajnu opsesiju ili način života. Pravo je pitanje zašto svi ti influenceri, naglo stvorene zvijezde ili osobnosti, vjeruju u teorije zavjere. Odgovor je, kao komadić slagalice koji nedostaje, a savršeno prianja i sliku čini cjelovitom, dao Tomislav Čadež u svojem “Hrvatskom Decameronu”. “Ljudi vjeruju u teorije zavjere jer im one daju osjećaj važnosti. Vjerovati da znaš nešto što drugi ne znaju ili u što ne vjeruju da postoji u čovjeka budi osjećaj posebnosti. Osjećaj da vrijedi više.” Ima smisla. Kako bi oni koji “ovce pikaju u guzice” rekli: “Pametnom dosta!”.
