Znate li što je fetiš? Od svih seksualnih termina kojima se razbacujemo, fetiš je vjerojatno onaj kojeg najčešće krivo upotrebljavamo. On nosi određene konotacije, te ga najčešće prozivamo čudnim, neuobičajenim, perverznim i prljavim, pa ljudi redovito zbijaju šale na račun fetiša i šire urbane legende o seksualnim fetišima i što oni predstavljaju.
No Gloria Brame, seksologinja, autorica i članica društva fetišista objašnjava da nema razloga za takve krive stavove: "Fetiš je intenzivna erotska fascinacija nekim predmetom ili dijelom tijela koji fetišistima može pružiti jednako (ili više) uzbuđenja i zadovoljstva od samog spolnog čina".
Brame dalje objašnjava da za mnoge fetišiste predmeti ili dijelovi tijela koje 'obožavaju' imaju više slojeva osobnog značenja, "bilo da je ono čarobno ili mistično, ili ih jednostavno potpuno uzbuđuje".
Evo nekih od najčešćih mitova o fetišima koje bi konačno trebali prekrižiti:
1. mit: Fetiš = perverzija
To što netko ima fetiš ne znači da je preverzan, objašnjava Brame. "Često sam razmišljala o ljudima koji imaju kolekcije oružja ili lutaka - po čemu je to drugačije od fetiša prema cipelama? Jedina razlika je, ustvari, u tome što je seksualni fetiš povezan s libidom i žudnjom, dok druge vrste kolekcija ukazuju na to kako osoba traži sigurnost."
Na pitanje zašto se to događa postoji pak više odgovora. Psiholog i istraživač seksa Justin Lehmiller smatra da ako se određeni predmet kontinuirano javlja prije seksualnog uzbuđenja, na kraju ćemo ga početi smatrati ključem našeg uzbuđenja.
2. mit: Fetiš i nastranost su ista stvar
Kao što smo već napisali, fetiš se koncentrira na određeni predmet ili radnju dok nastranosti obično opisuju seksualno ponašanje koje odudara od uobičajenog. Iako tu ima preklapanja, to nije ista stvar.
Feministica i urednica Jessica Wakeman je to sročila ovako: "Uvijek sam svoju glavnu nastranost, da me se tuče po guzi i da sam pokorna svojem partneru, nazivala fetišem. No, tehnički govoreći, ti fetiši ustvari nisu fetiši".
Brame ističe da je najlakše zapamtiti što je što ako znamo da su "svi fetiši nastrani, no nisu svi nastrani ljudi fetišisti".
3. mit: Postoji određeni profil ljudi koji vole fetiše
Ne postoje standardni fetišisti, jer je ta zajednica prilično raznolika. Štoviše, to čak nije ni jedna zajednica jer postoje ljubitelji stopala, lateksa i gume, čednosti, donjeg rublja, pelena i mnogih drugih specijaliziranih područja seksualnih fetiša, napominje Brame.
A čak se i unutar jedne grupe ukusi mogu prilično razlikovati.
4. mit: Fetiši su rijetki
Naprotiv, internetske zajednice ukazuju da fetišista ima posvuda, i to u velikom broju. Društvena mreža FetLife ima primjerice gotovo četiri milijuna članova.
Internet je uvelike pomogao svima koji preferiraju nekonvencionalne seksualne odnose, kao ništa prije u povijesti čovječanstva. "Pokazano je više puta da ako napravite stranicu s nečim što vas zanima, ali mislite da ste jedini na svijetu s tim fetišem, da ćete unutar nekoliko mjeseci imati velik broj pratitelja", objašnjava Brame.
Ili, kao što je rekla Cindy u seriji 'Orange is the new black': "Sve je nešto. Kao ljudi koji se vole je*ati u kostimima životinja... To ti je stvar s internetom. Više nitko nije čudak."
5. mit: Fetiši uvijek polaze od dinamike moći
Iako je '50 nijansi sive' pripomoglo tome da se nastranosti prikažu širem svijetu, mnogi su počeli misliti da je kod fetiša najbitnija dinamika parove, tj. tko vodi, a tko je podložan vođenju.
No to uopće nije slučaj, jer postoje mnogi fetiši koji nemaju nikakve veze s tim.
6. mit: Fetiši vode k zločinu
Povremeno se u medijima pojave zločinci koji su usput i fetišisti, ali oni su daleko od norme. "Nikad ne čitamo o desecima milijuna fetišista koji nikad ne učine nešto ilegalno i koji vode produktivan, sretan život sa svojim partnerima", kaže Brame i dodaje da su fetišisti u stvari normalni prosječni ljudi čiji je fetiš dio njihovog privatnog seksualnog identiteta.
7. mit: Fetiši ometaju stvaranje normalnih ljudskih veza
Unatoč raširenom mišljenju, i fetišisti imaju iste prioritete kao i drugi 'obični' ljudi: da stvore autentične veze i nikad im nije više stalo do njihovih objekata pažnje nego do ljudi, piše Mic.
