Iznenadni posjet direktora CIA-e Moskvi podigao je uzbunu u svjetskim prijestolnicama. Prema izvorima bliskima Kremlju koje citira Bloomberg, Rusija se priprema za novu eskalaciju napada na Ukrajinu jer u Moskvi smatraju da su mirovni pregovori zapeli u slijepoj ulici. Zasad nema potvrde da je upravo to bio razlog nedavnog posjeta šefa CIA-e Johna Ratcliffea Moskvi, no tajming njegova dolaska dodatno je potaknuo nagađanja o tome što Kremlj priprema i koliko je Zapad zabrinut.
Posljednji put kada je šef američke obavještajne agencije na sličan način sletio u Rusiju bilo je u studenom 2021., samo tri mjeseca prije nego što je izbio najveći rat u Europi od 1945. Tada je William Burns došao s izravnim upozorenjem Joea Bidena o posljedicama invazije na Ukrajinu. Danas, dok se sukob ne smiruje, a retorika zaoštrava, novi posjet neizbježno otvara ključno pitanje: što se sprema ovaj put?
U fokusu su ponovno ruski nuklearni kapaciteti, arsenal koji je Vladimir Putin više puta koristio kao sredstvo pritiska i prijetnje, podsjećajući svijet da je Rusija sila s kojom se ne treba igrati.
Rusija posjeduje najveći i najraznovrsniji nuklearni arsenal na svijetu. Prema posljednjim procjenama Federacije američkih znanstvenika (FAS) iz svibnja 2026. godine, Rusija ima ukupan inventar od oko 5.420 nuklearnih bojevih glava. Od toga, otprilike 4.400 čini aktivni vojni arsenal, dok je oko 1.020 starijih bojevih glava povučeno i čeka na demontažu. Nuklearna moć Rusije počiva na tradicionalnoj trijadi strateških snaga. Oko 1.796 strateških bojevih glava raspoređeno je na interkontinentalnim balističkim projektilima (ICBM), balističkim projektilima na podmornicama (SLBM) i strateškim bombarderima. Većina ih je smještena na kopnenim sustavima, koje kontroliraju Strateške raketne snage. Riječ je o otprilike 324 projektila u silosima ili na mobilnim lanserima, koji nose do 1.092 bojeve glave. Pomorske snage sastoje se od 13 nuklearnih podmornica s balističkim projektilima (klase Borei i Delta-IV) koje nose ukupno oko 208 balističkih projektila. Zračne snage čine 60 teških strateških bombardera (modeli Tu-95MS Medvjed i Tu-160 Blackjack) koji mogu nositi krstareće projektile s nuklearnim nabojem.
Moskva je usred višedesetljetnog programa modernizacije, zamjenjujući gotovo sve sustave iz sovjetske ere novim verzijama. Naglasak je stavljen na uvođenje novih interkontinentalnih balističkih projektila s hipersoničnim sustavima, razvoj autonomnih podvodnih nuklearnih sustava (poput torpeda Posejdon) te protusatelitske kapacitete u svemiru. Iako Kremlj tvrdi da je modernizacija strateških snaga dosegnula 95 posto, zapadni izvori i satelitske snimke ukazuju na to da proces napreduje znatno sporije od planiranog. Program novog teškog ICBM-a RS-28 Sarmat, prozvanog "Sotona 2", suočava se s godinama odgoda i neuspješnim testiranjima, unatoč tvrdnjama ruskih dužnosnika da je projektil već u serijskoj proizvodnji. Slične odgode pogađaju i program modernizacije bombardera Tu-160 te razvoj bombardera nove generacije PAK DA.
Ono što najviše zabrinjava zapadne stratege jest ruski arsenal nestrateškog, odnosno taktičkog nuklearnog oružja. Riječ je o bojevim glavama manje snage dizajniranim za upotrebu na bojnom polju, a ne za uništenje cijelih gradova. Prema službenim procjenama FAS-a, ruski arsenal nestrateškog, odnosno taktičkog nuklearnog oružja (NSNW), broji točno 1.477 operativnih bojevih glava, što je daleko više od bilo koje druge nuklearne sile. Američke obrambene i obavještajne službe (poput STRATCOM-a) u svojim procjenama koriste širi raspon od 1.000 do 2.000 bojevih glava. Ovi sustavi nisu ograničeni nikakvim sporazumima o kontroli naoružanja, a Rusija ih vidi kao ključno sredstvo za kompenzaciju inferiornosti svojih konvencionalnih snaga u odnosu na NATO. Taj arsenal uključuje širok spektar oružja. Taktičke bojeve glave mogu biti postavljene na balističke projektile kratkog dometa poput sustava Iskander-M, krstareće rakete koje se lansiraju s mora (Kalibr) i zraka (Kinzhal), ali i na protubrodske i protuzračne projektile, torpeda, dubinske bombe, pa čak i artiljerijske granate. Mnogi od ovih sustava imaju dvojnu namjenu, što znači da mogu nositi i konvencionalne i nuklearne bojeve glave. To može biti jako opasno, jer protivnik ne može sa sigurnošću znati s kakvim se napadom suočava.
Ruska eksklava Kalinjingrad, smještena između članica NATO-a Poljske i Litve, predstavlja ključnu stratešku točku. Godinama se nagađalo o prisutnosti nuklearnog oružja u toj regiji, a novije satelitske snimke potvrđuju značajnu modernizaciju vojnih postrojenja. Objekt u blizini Kulikova, jedino poznato skladište nuklearnog oružja u Kalinjingradskoj oblasti, prošao je temeljitu obnovu. Snimke pokazuju iskopane podzemne bunkere koji su renovirani i ponovno zatrpani, izgradnju novih zgrada, trostruku sigurnosnu ogradu i novu komunikacijsku opremu.
Iako Moskva službeno tvrdi da se sve nestrateške bojeve glave čuvaju u "centralnim" skladištima dublje u Rusiji, analitičari vjeruju da Kulikovo funkcionira kao skladište, spremno za opskrbu u slučaju krize. Ruska vlada je u više navrata izjavila da se sve njezine nestrateške nuklearne bojeve glave čuvaju u "centralnom skladištu", formulacija za koju se obično smatra da podrazumijeva veća skladišta dalje u Rusiji. Dakle, lokacija Kulikovo potencijalno bi mogla funkcionirati kao prednje skladište koje bi se opskrbljivalo bojevim glavama iz središnjih skladišta. Karakteristike lokacije sugeriraju da bi potencijalno mogla služiti ruskim zračnim ili mornaričkim snagama. Ali mogla bi biti i zajednička lokacija, potencijalno servisirajući nuklearne bojeve glave za Zrakoplovstvo, Mornaricu, Kopnenu vojsku, protuzračnu obranu i obalne obrambene snage u regiji. Poljski izvori procjenjuju da bi se ondje moglo nalaziti i do stotinu taktičkih nuklearnih bojevih glava. Ovo skladište opslužuje brojne potencijalne "klijente" u regiji: od raketne brigade opremljene sustavom Iskander, preko zračnih baza s jurišnim zrakoplovima, do Baltičke flote i sustava protuzračne obrane S-400. Prisutnost nuklearnih snaga u tom području nije nova; Rusija je rasporedila snage dvostrukih sposobnosti u Kalinjingradu tijekom Hladnog rata i nastavila je to činiti i nakon toga. Ali gotovo svi ti oružani sustavi nedavno su modernizirani ili su u procesu modernizacije.
Dodatnu dimenziju prijetnji predstavlja razmještanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiji, što je prvi put od raspada Sovjetskog Saveza da je Moskva stacionirala takvo oružje izvan svojih granica. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko potvrdio je da se u njegovoj zemlji nalaze "deseci" ruskih bojevih glava. Infrastruktura je već pripremljena: sovjetsko skladište nuklearnog oružja u blizini Asipoviča je obnovljeno, opremljeno novom platformom za utovar i sustavima protuzračne obrane. Bjelorusija je dobila sustave Iskander-M, a njeni jurišni zrakoplovi Su-25 modificirani su za nošenje nuklearnih bombi. Također, Rusija je krajem prosinca 2025. hipersonični balistički raketni sustav srednjeg dometa Orešnik na teritoriju Bjelorusije.
Ruska nuklearna doktrina u 2026. godini temelji se na ažuriranom dokumentu pod nazivom "Osnove državne politike Ruske Federacije u području nuklearnog odvraćanja", koji je predsjednik Vladimir Putin službeno potpisao i aktivirao krajem 2024. godine. Ona je proširila uvjete pod kojima bi Moskva mogla posegnuti za nuklearnim oružjem. Prema novoj politici, ruski predsjednik može odobriti upotrebu nuklearnog oružja ne samo kao odgovor na nuklearni napad ili napad drugim oružjem za masovno uništenje, već i u nekoliko drugih scenarija. To uključuje "primitak pouzdanih podataka" o lansiranju balističkih projektila prema Rusiji ili njenim saveznicima, protivničke akcije koje ugrožavaju sposobnost ruskog nuklearnog odgovora, te konvencionalnu agresiju protiv Rusije ili Bjelorusije koja predstavlja "kritičnu prijetnju njihovom suverenitetu i teritorijalnom integritetu". Ova formulacija je znatno šira od prethodne, koja je spominjala samo prijetnju "samom postojanju države". Dodatni pritisak na nuklearni okvir u 2026. godini stvara činjenica da je 5. veljače 2026. službeno istekao sporazum Novi START (posljednji preostali ugovor o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije). Iako su obje strane izjavile da će se privremeno pridržavati postavljenih limita od 1.550 raspoređenih bojnih glava, nepostojanje formalnih inspekcija uvodi svijet u eru strateške nepredvidivosti i ubrzane modernizacije.
Većina analitičara vjeruje da Rusija slijedi strategiju "eskalacije radi deeskalacije", što podrazumijeva mogućnost ograničene upotrebe nuklearnog oružja kako bi se protivnik prisilio na pregovore pod ruskim uvjetima. Ta doktrina, prožeta idejom "nuklearnog pravoslavlja" koja rusko oružje vidi kao Božju volju za obranu, stvara opasnu nepredvidljivost.
Svijet na rubu rata
Koliko je Putin bio blizu upotrebi nuklearnog oružja, najbolje svjedoče događaji iz jeseni 2022. godine. Nakon ponižavajućih poraza ruske vojske u harkivskoj ofenzivi, američke obavještajne službe procijenile su da postoji 50 posto šanse da će Rusija upotrijebiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini. Prema knjizi "Rat" novinara Boba Woodwarda, Washington je te prijetnje shvatio krajnje ozbiljno, pokrenuvši grozničavu diplomatsku aktivnost kako bi odvratio Kremlj. Tada je ruski predsjednik stavio svoje nuklearne snage u "poseban režim borbene dužnosti" i upozorio da pokušaji ometanja Rusije mogu dovesti do posljedica s kojima se nitko nikada nije suočio u svojoj povijesti.
U knjizi stoji da je tada Biden promptno naložio svom savjetniku za nacionalnu sigurnost Jakeu Sullivanu: "Na svim kanalima, stupite u kontakt s Rusima. ... Recite im kako ćemo odgovoriti na taktički nuklearni udar."
Biden je svojim ljudima rekao da koriste "jezik koji je prijeteći, ali ne izravno prijeteći", objašnjava Bob Woodward, pisao je Express.
"Moramo otvoriti kanal, ali ne za pregovore o Ukrajini, već za izbjegavanje kataklizme između Sjedinjenih Država i Rusije", Biden je navodno rekao.
U telefonskom razgovoru u listopadu, američki ministar obrane Lloyd Austin upozorio je svog ruskog kolegu, tadašnjeg ministra obrane Sergeja Šojgua:
"Naši i vaši čelnici su opetovano rekli da se nuklearni rat nikada ne može dobiti i da ga nikada ne treba voditi. To bi nas moglo odvesti na put prema konfrontaciji koja bi imala egzistencijalne posljedice za vas i za nas. Nemojte koračati tim skliskim putem".
Austin je dalje rekao Šojguu da će, ako se upotrijebi nuklearno oružje, "sva ograničenja pod kojima djelujemo u Ukrajini biti preispitana".
"To bi izoliralo Rusiju na svjetskoj pozornici u mjeri koju vi Rusi ne možete u potpunosti shvatiti."
Kad je Šojgu odgovorio da mu se ne sviđa što mu se prijeti, Austin mu je uzvratio:
"Gospodine ministre, ja sam vođa najmoćnije vojske u povijesti svijeta. Ne izričem prijetnje."
Dva dana kasnije, Šojgu je nazvao nazad i lažno tvrdio da Ukrajinci planiraju koristiti "prljavu bombu”. Sjedinjene Države vjerovale su da Kremlj taj diskurs koristi kao izgovor za upotrebu nuklearnog oružja.
"Ne vjerujemo vam. Ne vidimo nikakve indikacije toga, a svijet će to prozreti. ... Nemojte to činiti", rekao je Austin.
Šojgu je odgovorio: "Razumijem".
Značajno je da Woodward također citira Bidena kako kritizira predsjednika kojem je služio kao potpredsjednik, Baracka Obamu, sugerirajući da je Obamina relativno blaga reakcija na Putinovu djelomičnu okupaciju istočne Ukrajine i aneksiju Krima 2014. godine bila velika pogreška.
"Zato smo ovdje. Sjeb*** smo stvar", Biden je navodno rekao. "Barack nikada nije shvatio Putina ozbiljno. ... Dali smo Putinu dozvolu da nastavi! Pa, ja mu oduzimam tu jeb*** dozvolu!"
