Nedavno je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović nazočila tradicionalnoj zavičajnoj večeri Brotnjaka (građani Zagreba podrijetlom iz Čitluka i Međugorja, op.a.) u Zagrebu, gdje je pred 400 oduševljenih gostiju zapjevala Milanu Bandiću povodom njegova 64. rođendana, što je njega vidno razgalilo. Da stvar bude još bolja, poklonila mu je i tortu na kojoj je slika - njih dvoje.
Volio bih kad bih mogao napisati da je riječ o još jednom opskurnom događaju, ali ovakvi ispadi su postali uobičajeni za predsjednicu. Ne bih ulazio u njezine vokalne sposobnosti, ali kakve su šanse da barem jedan službeni istup hrvatske predsjednice, malo za promjenu, prođe bez cirkusa?
Predsjednica je na Zavičajnoj večeri još poručila: "Ma koliko me napadali, a vi znate, nažalost, koliko je ružnih riječi izrečeno, ja neću odustati - jer nisam bitna ja. Ja to sve mogu podnijeti. Bitan je narod. Napadaju me kad se veselim uspjesima hrvatske reprezentacije, napadaju me kad zapjevam i sve to mogu podnijeti, samo mi Hrvatsku i moj narod ne dirajte. I jasno kažem, zapjevat ću opet sa svojim narodom i nemam se namjeru ikome ispričavati zbog toga". Ovo nisu istine. Umalo sam se rasplakao.
Ona kao da ne shvaća da ne može istodobno aktivno podupirati prinčeve i kraljeve korupcije u Hrvatskoj koji svojim (zlo)djelima nanose štetu i državi i društvu te onda lamentirati o tome kako je "narod bitan" i kako si "uz narod". Jer nisi. Nitko gospođu Grabar-Kitarović ne napada zato što "pjeva sa svojim narodom", nego zato što kao službena predstavnica Republike Hrvatske plazi po liku optuženom za kriminal i korupciju.
Unatoč tome što je privilegirana u svakom smislu te što odskače po financijskim primanjima i beneficijama od hrvatskog standarda te drži stranu hrvatskim kriminalcima, ona se opet usuđuje predstaviti kao "jedna od nas". Daleko od toga da su ostali predsjednički kandidati nešto bliže "običnom narodu", ali oni se barem ne diče onim famoznim "una di noi". Ne samo da Kolinda nije "jedna od nas", nego je sastavni dio odnarođene "elite" kakvu HDZ već godinama stvara i njeguje.
Grabar Kitarović u svojoj opskurnoj kampanji s pravom detektira korupciju kao glavni uzrok iseljavanja, dok joj istodobno u prvim redovima sjede Bandić kao neokrunjeni kralj korupcije i HDZ-ova društvena krema, a Kolinda nezadovoljnim Hrvatima poruče "da uvijek mogu otići iz Hrvatske ako im se ne ovdje ne sviđa". Ona, osim što je kao predsjednica odradila rijetko sramotan mandat, boluje od klasičnih HDZ-ovih viroza.
Ako se zanemari ugodna vanjština, koja je dobrom dijelu Hrvata očito jako bitna, svatko iole objektivan može redom proći kroz listu njezinih postupaka i vidjeti sve ono što građani RH ne vole vidjeti. Narodu kao da ne smeta to što ona iskorištava i njih i "najveće hrvatske svetinje" za vlastitu promociju.
Isto kao što im ne smeta njezin misteriozni posjet SAD-u, nekontrolirano grljenje hrvatskih i francuskih reprezentativaca u finalu Svjetskog prvenstva, padanje u trans po tribinama, i to u različitim povodima, hinjeno lupanje po stoliću u naručenom intervjuu, skakutanje pred ogradom Bijele kuće, njezin savjet da Hrvati mogu slobodno napustiti Hrvatsku ako im u njoj nije dobro, njezino pljuvanje po DORH-u, "preseljenje s Pantovčaka u Visoku", intimno prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem i ostatkom hrvatskih elitnih kriminalaca, odnosno "kontroverznih biznismena", tragikomična revizionistička retorika (Tito ovo, Željezna zavjesa ono, jogurti i rezervni srpski klubovi)...
Nema čega nema. Što i nismo znali da se može, Grabar-Kitarović je smislila. Ovdje nabrojani ekscesi su samo vrh ledene sante. Što se tek nalazi ispod površine? Zar je uopće potrebno nekome otvarati oči kako bi shvatio da Hrvatska nije ni Švicarska ni najnaprednija država u Europskoj uniji te da je Grabar-Kitarović još jedna u nizu velikih HDZ-ovih prijevara koja nije u stanju pojmiti gdje joj je mjesto i koja je zapravo njezina uloga?
Nakon što je prije gotovo pet godina Tomislav Karamarko izvalio ono famozno "I-ma-mo pre-ce-dni-cooooou!", rijetko je tko mogao i pretpostaviti koliko će gospođa Kolinda Grabar Kitarović ovu ionako simboličnu predsjedničku funkciju dodatno obezvrijediti. Predsjednička funkcija u Hrvatskoj je prilično nevažna, ali Grabar Kitarović ju je učinila još manje važnom.
Kolinda je uspjela u onome što nije pošlo za rukom ni najgorljivijim "antikristima i masonima" - položaj i funkciju predsjednika/ice Republike Hrvatske svela je na turbofolk. Po svemu sudeći, Grabar Kitarović će nastaviti obezvređivati predsjedničku funkciju, jer je načelno drugi mandat mnogo lakše dobiti nego prvi. Osim ako niste Ivo Josipović.
No ne znam ni sam čemu se čudim. Kolinda Grabar Kitarović i Milan Bandić su upravo ono što prosječan hrvatski birač želi. Nema tu nikakve razlike između HDZ-a i SDP-a. Dobro je prisjetiti se kako je Bandić tijekom svojeg prvog mandata bježao od policije u vidno alkoholiziranom stanju. Je li to bila prepreka SDP-u da ga opet kandidira za gradonačelnika Zagreba? Nije. Je li to smetalo građanima na izborima? Nije. I tako još mnogo puta.
Da se ovaj put ispred HDZ-a kandidira i notorni Mario Korade, uvjeren sam da bi automatizmom uzeo barem 20% glasova. Jer to je HDZ. I ovo je Hrvatska.
