Odlazak Martine Dalić s mjesta potpredsjednice Vlade za gospodarstvo značilo bi da je Andrej Plenković otvorio novi list u svojoj političkoj karijeri. On bi mogao poslužiti i kao prilika da on napravi puno širu i složeniju rekonstrukciju Vlade nego što se dosad usuđivao. Nije tajna da Plenković nije zadovoljan nekim ministrima i da bi u normalnoj konstelaciji snaga mnogi bili izvan Vlade. Ali daleko da je Plenković na vlast došao u normalnim uvjetima.
On je unutar HDZ-a uspio napraviti blitzkrieg kao novo lice neopterećeno dosadašnjim sukobima u zemlji koje je započeo Tomislav Karamarko sa Zoranom Milanovićem. Nakon toga je sastavljao Vladu pokušavajući birati između ponuda ljudi koje nikad nije upoznao, a kamoli znao nešto o njihovim kvalitetama ili što može očekivati od njih kao ministara. Tu je bio i Most, s kojim je tvrdo pregovarao. Plenković je, dakle, u startu bio osuđen na kompromise, a ono što jest radio, čvrsto je stajao iza njih.
Danas se maltene rijetko tko može sjetiti kako se zvao čovjek o kojem je prije samo deset mjeseci ovisila cijela kurikularna reforma. Bio je to Pavo Barišić, kojeg je Plenković zdušno branio u Saboru kad su HNS i SDP pokrenuli njegov zahtjev za opozivom. Barišiću je utvrđeno plagiranje u znanstvenim radovima, prolile su se litre tinte na uvjeravanja kako takav netko ne može sjediti u Vladi. Sve je to bilo uzalud, Plenković je tvrdoglavo inzistirao da je riječ o "beznačajnoj fusnoti" i da Barišć mora ostati u Vladi.
Te rasprave se i danas mogu naći, ali glavno je obilježje da Plenković, unatoč brojnim kritikama, nije na početku svojega mandata htio popustiti ni milimetra. Nekome se možda činilo da je to zato što Plenković čvrsto stoji iza svojega tima i ima apsolutno povjerenje u sve ministre u Vladi. Oni koji bolje poznaju premijera uvjeravaju nas da je istina potpuno drugačija.
"Nije on njima vjerovao, nego se bojao da bi svakom smjenom u Vladi dokazao da je bio u krivu. A to si nije htio dopustiti. Riječ je o čuvanju imidža. I upravo u tom svjetlu i treba gledati zašto Dalić mora otići. Sad je samo pitanje koliko će daleko otići u rekonstrukciji Vlade", objašnjava nam sugovornik kako funkcionira premijer. A sad bi se Plenkoviću poklopilo nekoliko sretnih zvijezda ako pokuša rekonstrurati Vladu.
Kao i obično, neke stvari ne ovise o njemu. Prvenstveno je riječ o gospodarskom rastu koji jednostavno otupljuje oštricu nezadovoljstva kod građana. U politici nema još dovoljno prave oporbe. SDP glavinja te je potpuno zaokupljen unutarnjim problemima i borbama. Most se nameće kao oporba, ali oni su prokockali veliki dio povjerenja. Živi zid raste, ali nedovoljno da bi iole mogao sam bilo što učiniti. U tom svjetlu treba gledati i nedavni poziv Milijana Brkića da se razgovara s SDP-om.
Sve je to izgleda dio šire strategije, ispipavanja terena. I zato, iako je iznimno nesklon promjenama u Vladi, Plenković bi ovaj puta mogao prihvatiti taj rizik. "To mu je sad ili nikad da dovede svoje ljude, neke mlade ljude i pokaže to novo lice HDZ-a, te s njima dočeka kraj mandata", kaže otvoreno jedan sugovornik iz koalicijskog partnera.
Iako je Zdravka Marića naslijedio od prethodnika Tihomira Oreškovića, a u biti od Tomislava Karamarka, Plenkoviću je Marić jedini prilično konkretan uspjeh na koji se može osloniti kod građana. Porezna reforma je povećala potrošnju građana, sad je išao i na nova rasterećenja kroz automobile. Marića je Plenković čuvao i pod cijenu koalicije s Mostom kad je izašlo na vidjelo da je Marić itekako imao saznanja da Agrokor ipak nije stabilna kompanija, a ipak im je dao kredite državnog HBOR-a.
Tad, kao i na početku s Barišićem, Plenković si nije mogao dopustiti da mu se sruši jedan ministar jer je bio uvjeren da mu je ugrožena cijela Vlada. Potvrdio je to i Vladimir Šeks, koji je sebi pripisao sve zasluge. "Rekao sam mu: 'Andrej, ako sruše Marića, ići će na tebe'", ispričao je Šeks kao uvod u promociju svoje knjige. Pripisao je i sebi zasluge za koaliciju s HNS-om jer se Ivan Vrdoljak nećkao, a on je osigurao da ipak uđe u zagrljaj HDZ-u.
Zbog tih izjava Plenković i ljudi oko njega stavili su Šeksa na led. No Šeksa se i nije tako teško riješiti, on je ionako politički zombi. Doduše, vrlo iskusni i premazan svim bojama, ali ipak bez velikog dijela svoje moći u članstvu. U svakom slučaju, Marića je Plenkoviću bilo puno lakše braniti nego danas Dalić. Upravo i zbog rezultata koje ima iza sebe. Marić je bio u nemilosti zbog inzistiranja na porezu na nekretnine, ali premijer ga je tu nakon dugo oklijevanja ipak presjekao.
Od tada je sukob prilično izglađen, a Marić se nakon oslabljenog pritiska zbog Agrokora mogao posvetiti balansiranju proračuna, jeftinijem zaduživanju i najavljivanju građanima da će ih Vlada obradovati s nižim PDV-om. Marić nije problem, ali da se pitalo premijera, on bi već dosad napravio velike rošade. Vjerojatno više u Vladi ne bi bilo ni Milana Kujundžića ni Tome Medveda, a ni ministrice Nade Murganić. Svi oni su imali nizove gafova, ali su ostali.
"U vrijeme nestabilne većine, odlazak Kujundžića ili Medveda i njihov povratak u Sabor značio bi i barem dva glasa manje u Saboru. A možda bi puvukli i još neke nezadovoljnike. To si nije mogao dopustiti. Također, svako izglasavanje novog ministra je rizik s ovako tankom većinom od dva-tri zastupnika više od potrebnih. I svaki put su tu nova pregovaranja i ustupci da netko da podršku. Zato je Plenković čuvao svoje ministre. On ne želi ugroziti ovu Vladu i ispasti gubitnik ili neuspješan premijer", objašnjava sugovornik iz HDZ-a.
No sad su se vremena promijenila i samo je pitanje hoće li imati petlju. Jer iako je oporbena situacija znatno povoljnija, ipak ne treba zaboraviti unutarnja previranja koja u HDZ-u uvijek potiho tinjaju, ali ne razbuktaju se dok ne dođe voda do grla. Plenković mora dobro procijeniti i koje bi ljude maknuo i što bi s tim dobio, te može li za nova lica osigurati dovoljno potpore. Neki uvjeravaju da kao što je preuzeo odgovornost na sebe u vezi Agrokora i Dalić, tako treba preuzeti i odgovornost opet.
Jer samo premijer će biti taj koji će nositi sljedeće izbore kao pobjednik ili kao gubitnik. Tomo Medved i Milan Kujundžić su tu možda i najteži zalogaji. Oni su izabrani u Sabor s velikim brojem preferencijalnih glasova. Kujundžić ipak ima ugled kod dijela desnice, a Medved kod glasne i utjecajne skupine branitelja s kojima je rušio i Milanovićevu Vladu sa šatorom. Pravi test za Medveda tek slijedi kroz primjenu novog Zakona o hrvatskim braniteljima.
On je donesen tako da se udovolji svim skupinama koje su podržavale Medveda, ali i kupile mir Plenkovićevoj vladi od bilo kakvih prosvjeda. Vidjelo se to i na primjerima kad su odgođene bilo kakve akcije zbog Savudrijske vale. Upravo je Medved odigrao ključnu ulogu da se Petar Janjić Tromblon ne uputi s brodicama u Savudrijsku valu. No, unatoč tome, Medved broji minuse. Pri donošenju spomenutog zakona Medved je uvjeravao da u mirovinski sustav neće ući više od osam do deset tisuća novih invalida branitelja.
Ključna izmjena zakona je to što je omogućen ulazak u mirovinski sustav i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida i onima koji su na bojišnici bili prije 25 i više godina.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A sta je sa potrckom od Dalicke ministrom Butkovicem? Otvoreno je lagao novinarima u kamere i obmanjivao hrvatsku javnost ?!
Jesu li Dalićku doveli od dr. Sakomana?
Sve ih treba sterati to su moderni teroristi nase drzave omogucuju krade upropastavaju firme i to gigante a nitko im nemoze nista vrlo jednostavno za ovakvu funkciju trebaju odgovarati svojom imovinom bas me zanima tko bi od ovih inkvizatora bio ... prikaži još! ministar i sto onaj seks radi tamo sta nije u mirovini ili je konzultant