Top News
1788 prikaza

Nakon Haaga: Svi preziru nečije žrtve

Nastavak sa stranice: 1

Američki povjesničar Robert Donia, koji je jedno vrijeme radio kao sudski vještak Haškog tribunala, o čemu sam već pisao u Expressu, prvi je u javnosti iznio podatak kako je Ratko Mladić na Skupštini bosanskih Srba održanoj 12. svibnja 1992. godine izjavio kako se "šest tačaka koje se trebaju provesti u stvaranju Republike Srpske", koje su koncipirali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik, mogu uspješno provesti jedino genocidom.

Mladić se na neki način tome usprotivio, o čemu svjedoči i transkript s te Skupštine. "Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je... to neće... ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid. Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka, koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo. I njima je mjesto sa nama i pored nas", izjavio je tada Mladić.

Jadranko Prlić, Vladimir Šeks Strogo čuvano Top News Tajni CIA-ini dokumenti: "Prlić će dati Posavinu Srbima"

Potom je naveo kako je dan ranije bio u rodnom Kalinoviku te kako su ga tom prilikom srdačno došli pozdraviti muslimani iz okolnih sela, te kako im je on rekao kako se "Srbi i muslimani trebaju držati zajedno, da moraju štititi jedni druge". Događaji koji su uslijedili u Kalinoviku pokazali su da se radilo o pukom licemjerju, jer su kalinovički Bošnjaci u proteklom ratu također prošli tešku kalvariju.

Ova posljednja rečenica podsjeća na često emitiranu snimku Ratka Mladića iz srpnja 1995., u kojoj jamči sigurnost zarobljenim Srebreničanima. Zaštićena svjedokinja RM-032 izjavila je tijekom suđenja Ratku Mladiću da su pripadnici srpskih snaga u ljeto 1992. silovali muslimanske žene pritvorene u Kalinoviku. Uniformirani Srbi redovito su dolazili u zgradu kalinovičke škole i odvodili na silovanje muslimanske žene i djevojke koje su tu bile pritvorene.

Neke od odvedenih djevojaka nikad se nisu vratile. Svjedokinja je navela da je u školi bila pritvorena od srpnja do rujna 1992., zajedno s troje djece, sestrom i desecima drugih žena. Čest je još jedan vid pronicanja u tu ljudsku patologiju, i to preko samoubojstva Mladićeve kćeri Ane, koje su mnogi okarakterizirali svojevrsnim "okidačem" za ono što se dogodilo godinu-dvije kasnije u Srebrenici.

Spomen obilježje u Srebrenici | Author: Marko Mrkonjić/PIXSELL Marko Mrkonjić/PIXSELL

Katalonska spisateljica Clara Uson, koja je ove godine bila gošća zagrebačkog Festivala svjetske književnosti, objavila je nedavno roman "Kći Istoka", koji govori upravo o tome.

"I, odjednom, počinila je samoubojstvo... A imala je samo 24 godine! Nevjerojatno! Bila je tad riječ samo o glasinama, ali se pričalo da je 1994. sa svojim kolegama s fakulteta posjetila Rusiju i da je tamo čula nešto o ponašanju Mladića u ratu. Vratila se potpuno drugačija. Bila je depresivna, patila je od nesanice, bila je dekoncentrirana", izjavila je Clara Uson u intervjuu koji je dala prije nekoliko mjeseci za Express.

Postojale su još neke teorije zavjere koje su povezivale događaje u Srebrenici sa samoubojstvom Mladićeve kćeri. Prema jednoj od njih, primjerice, samoubojstvo Mladićeve kćeri bilo je zapravo ubojstvo koje su počinile bošnjačke tajne službe, a da je Srebrenica Mladićeva "osveta" za taj čin. Obje ove "teorije", ona Clare Uson i ova druga, zapravo su banalne i nisu vrijedne spomena, te na neki način služe za banaliziranje.

Čak bih se usudio reći da služe i za romantiziranje jednog od najstrašnijih zločina na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata. Mladićeva zapovijed, na primjer, o "razvlačenju pameti" stanovnicima sarajevskog naselja Pofalići ("jer tamo ne živi velik broj Srba") s početka opsade Sarajeva, još dok je njegova kći Ana bila živa, na neki način otkriva istu onu patologiju koja je u konačnici rezultirala Srebrenicom. Konačno, ista, "srebrenička patologija" ubijala je i 1991. u Škabrnji.

SDP BiH Uoči izbora Top News Ljevica u BiH: Ujedinjujemo se i rušimo sve nacionaliste!

Na žalost Škabrnja, nije našla u fokusu Haškog suda. Razlog je, čini mi se, vrlo jednostavan i usko je povezan sa sramnim amnestiranjem Srbije za masovne zločine koji su počinjeni pod Miloševićevim pokroviteljstvom. Obitelji žrtava prešućenog zločina u Škabrnji zapravo su kolateralna šteta političke dimenzije Haškog tribunala, jer bi povezivanje tog zločina s Beogradom automatski s njim povezalo i zločine počinjene u BiH, s Ratkom Mladićem kao zajedničkim nazivnikom.

  • Stranica 2/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.