U haškom je pritvoru, kaže njegov prijatelj, Slobodan Praljak neprestano čitao jedan Shakespeareov sonet. "Umoran vapim ja za smrću trajno", glasi prvi stih u prijevodu Luke Paljetka.
Čovjek s diplomom tri fakulteta, kazališni i filmski redatelj, u pripremanje svoje haške obrane proteklih je godina ulagao goleme napore, tiskao golemih 18 zbornika s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini (Linićevo Ministarstvo financija te je knjige proglasilo šundom na koje se plaća PDV te mu je 7. svibnja 2013. ovrhom nad njegovim računom naplatilo 435 tisuća kuna).
Snimao je filmove s navodno autentičnim scenama iz hrvatsko-bošnjačkoga rata, plaćao tiskanje knjige američkog povjesničara Charlesa R. Shradera koja se svodi na tezu da su za sve krivi Bošnjaci i da Hrvatska nije imala nikakve veze s hrvatsko-bošnjačkim ratom... Platio je čak i studiju trojice domaćih znanstvenika koji su pokušali dokazati da je Stari most srušila Armija BiH.
Praljak je to sve mogao plaćati, imao je priličnu imovinu, nekretnine, ali i tvornice koje je stekao devedesetih. Bila je tu tvornica Lasta u Čapljini, duhanska tvornica u Ljubuškom, dio sisačke luke, Chromos... Kad je otišao u Haag, imovinu su mu procjenjivali na desetak milijuna eura.
No očito je da nije milijune trošio kako treba, da je posve pogrešno procijenio svoju poziciju u tom procesu. Abdulah Sidran, bosanskohercegovački književnik i scenarist, čijem je djetetu i supruzi Praljak pružio sigurnost te dao dom kad su izbjegli iz Sarajeva, jednom je rekao: "Umjesto da brani sebe, preuzeo je ulogu hrvatskog viteza koji brani hrvatsku stvar".
I doista, Praljak je u medijima trajno stigmatiziran rušenjem Starog mosta, a njegove teatralne geste u sudnici, zbog kojih su ga htjeli onemogućiti i da postavlja pitanja svjedocima (a teatralnim gestama bio je sklon i u ratu), sigurno nisu pomogle da ojača svoju poziciju u procesu. Suborci su svjedočili da je jednom izašao iz svog privremenog stožera u Prozoru, popeo se na tenk s kalašnjikovim u rukama i pozivao vojsku da ga slijedi.
Njegova ratna epizoda u Hercegovini naprasno je prekinuta, dokumenti obavještajnih službi opisuju kako ga je otjerao širokobriješki "warlord" Mladen Naletilić Tuta, a Praljak je, sudeći prema jednom izvješću, znao i "kakav je okus cijevi Tutina pištolja". To je, dakle, potvrđivalo izvješće Hrvatske izvještajne službe (HIS) iz 1993. u kojem stoji da je Praljak otišao zbog pritiska Mladena Naletilića Tute. Unatoč svemu tome Praljak je 2002. bio svjedok obrane u procesu protiv Naletilića pred Haškim sudom.
Prema jednom (i to vrlo uvjerljivu) tumačenju, upravo je to svjedočenje koštalo Praljka. Izvjestitelji iz Nizozemske su 2002. javljali da je Praljak na suđenju Tuti, među ostalim, izjavio kako Hrvatska vojska nikad nije ratovala u Bosni i Hercegovini, da Mladen Naletilić nije imao nikakvih zapovjednih ovlasti i da je on osobno postao načelnik HVO-a mimo bilo kakvog naloga Franje Tuđmana i Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane RH.
I Praljak se pred sudskim vijećem zakleo kako su hrvatske postrojbe u BiH djelovale posve autonomno, bez ikakve političke, organizacijske i financijske potpore HDZ-a. No Praljak očito nije znao, ili nije želio znati, da je haško tužiteljstvo odavno raspolagalo dokumentacijom koja je dokazivala upravo suprotno: da je HVO baš u Hercegovini bio podružnica Hrvatske vojske, da je upravo Gojko Šušak odabrao Praljka, kao čovjeka od punog povjerenja, za ratovanje u Hercegovini.
Mladen Naletilić Tuta, istinski gospodar rata u Hercegovini, smatrao je da u Hercegovini moraju zapovijedati domaći ljudi, a ne kadrovi upućeni iz Zagreba. A Praljka je smatrao nekompetentnim. Dramatično izvješće HIS-a iz 1993. potvrđuje kako je Praljak protjeran iz HVO-a nakon akcije u kojoj je poginuo velik broj pripadnika Tutine Kažnjeničke bojne. Naletilić je krivicu za pogibiju tih ljudi svalio na Praljka, tvrdeći da su od Praljkovih ljudi dobili pogrešne podatke o muslimanskim položajima.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
čekajte ljudi uvjek se spominju ti tobože dilani dokumenti a na kraju ispada da su to vjerodostojne rijeći hrvatskih političara pa nevidim razloga da se nešto mulja sa njima,baš me zanima koje dokumente bi ova garnitura na vlasti slala u ... prikaži još! hag pa nisu ni oni od jučer.